| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1990
Jezik: Hrvatski
Oblast: Katolicizam
Autor: Strani
Mladost 1990 250 strana
očuvaniost 4
zpk
Sveti Ignacije Lojola (1491–1556) bio je osnivač Družbe Isusove (jezuita), katoličkog verskog reda osnovanog 1540. godine. Njegovo duhovno učenje zasniva se na ličnom odnosu sa Bogom, duhovnom razlučivanju, disciplini, obrazovanju i služenju drugima.
Osnovno načelo njegovog učenja jeste „Sve na veću slavu Božju“ (Ad maiorem Dei gloriam – AMDG).
1. Autobiografija – Hodočasnikovo pripovedanje
Autobiografija Svetog Ignacija poznata je pod nazivom Hodočasnikovo pripovedanje. U njoj Ignacije opisuje svoj životni put: od vojnika i svetovnog čoveka do duhovnog obraćenika i osnivača Družbe Isusove.
Nakon teškog ranjavanja u bici kod Pamplone, tokom oporavka počinje da čita verske knjige i preispituje svoj život. Odlazi na hodočašće, provodi vreme u molitvi i razmišljanju i postepeno razvija principe duhovnog razlučivanja.
Autobiografija pokazuje kako se čovek kroz iskustvo, preispitivanje i veru može promeniti i pronaći svoj životni poziv.
Ključne reči: obraćenje, hodočašće, duhovni razvoj, samopreispitivanje, vera, poziv, služenje Bogu.
2. Duhovne vežbe
Duhovne vežbe predstavljaju najvažnije duhovno delo Svetog Ignacija. To je metod molitve, meditacije i unutrašnjeg preispitivanja koji pomaže čoveku da upozna sebe, razume Božju volju i donosi ispravne životne odluke.
Vežbe obuhvataju četiri etape:
Razmišljanje o grehu i Božjem milosrđu.
Razmatranje Hristovog života i poziva.
Razmišljanje o Hristovom stradanju.
Razmatranje Hristovog vaskrsenja i radosti.
Posebno važan princip jeste duhovno razlučivanje – sposobnost razlikovanja unutrašnjih pokreta, misli i osećanja koji čoveka vode ka dobru ili ga udaljavaju od njega.
Ključne reči: molitva, meditacija, razlučivanje duhova, unutrašnja sloboda, samospoznaja, odluka, Božja volja.
3. Duhovni dnevnik
Duhovni dnevnik Svetog Ignacija predstavlja zapis njegovih unutrašnjih iskustava, molitava i duhovnih doživljaja.
U njemu beleži osećanja, nadahnuća, duhovne borbe i načine na koje prepoznaje Božje delovanje u svom životu.
Dnevnik pokazuje značaj pažljivog praćenja unutrašnjeg života i traženja Božjeg prisustva u svakodnevnim iskustvima.
Ključne reči: duhovno iskustvo, molitva, unutrašnji mir, nadahnuće, savest, samoposmatranje, Božje prisustvo.
4. Konstitucije Družbe Isusove
Konstitucije predstavljaju osnovni pravni i organizacioni dokument jezuitskog reda. Njima se uređuju život, delovanje, obrazovanje, disciplina i unutrašnja organizacija Družbe Isusove.
Ignacije je želeo da jezuiti budu dobro obrazovani, duhovno izgrađeni, disciplinovani i spremni da služe ljudima u različitim okolnostima.
Posebno se naglašavaju poslušnost, zajedništvo, prilagodljivost i apostolsko delovanje.
Ključne reči: organizacija, poslušnost, disciplina, zajedništvo, apostolat, obrazovanje, odgovornost, služenje.
5. Pisma
Pisma Svetog Ignacija predstavljaju važan izvor za razumevanje njegovih duhovnih, pedagoških i organizacionih načela.
U njima se obraća jezuitima, crkvenim velikodostojnicima, vladarima, učenicima i drugim ljudima. Daje savete o duhovnom životu, obrazovanju, upravljanju, odnosima među ljudima i radu za opšte dobro.
Posebno ističe važnost ljubavi, razboritosti, strpljenja, poniznosti i odgovornosti.
Ključne reči: komunikacija, savetovanje, ljubav, poniznost, razboritost, odgovornost, obrazovanje, služenje.
6. Misli i osnovna načela Svetog Ignacija
Ignacijevo učenje zasniva se na nekoliko ključnih principa:
Ad maiorem Dei gloriam – Sve na veću slavu Božju.
Magis – Težiti većem dobru i kvalitetnijem služenju.
Discernment – Duhovno razlučivanje i donošenje promišljenih odluka.
Cura personalis – Briga o celovitoj ličnosti i individualnim potrebama svakog čoveka.
Kontemplacija u delovanju – Prepoznavanje Boga ne samo u molitvi već i u svakodnevnom radu.
Sloboda i odgovornost – Oslobađanje od unutrašnjih prepreka kako bi čovek mogao slobodno da izabere dobro.
Služenje drugima – Vera se pokazuje kroz konkretna dela i pomoć ljudima.
Ključne reči: magis, služenje, vera, sloboda, odgovornost, razlučivanje, ljubav, kontemplacija, lični razvoj.
7. Ratio Studiorum
Pun naziv: Ratio atque Institutio Studiorum Societatis Iesu (1599).
Ratio Studiorum je zvanični obrazovni plan i program Družbe Isusove, objavljen 1599. godine. Nastao je nakon Ignacijeve smrti, na osnovu obrazovnih principa koje je postavio.
Dokument je uspostavio jedinstven sistem jezuitskog obrazovanja, organizaciju škola, nastavne predmete, metode poučavanja i obaveze nastavnika i učenika.
Obrazovanje nije imalo samo za cilj sticanje znanja već i oblikovanje moralne, intelektualne i duhovne ličnosti.
Posebno su bili zastupljeni:
Humanističko obrazovanje.
Latinski i grčki jezik.
Filozofija i teologija.
Retorika i književnost.
Logika i argumentacija.
Moralno vaspitanje i disciplina.
Razvijanje kritičkog mišljenja.
Ključne reči: obrazovanje, pedagogija, humanizam, disciplina, retorika, filozofija, teologija, nastavne metode, intelektualni razvoj, moralno vaspitanje.
Zajednička načela jezuitske duhovnosti i pedagogije
Sva navedena dela povezuje nekoliko osnovnih principa:
Bog u središtu života – Sve aktivnosti usmerene su ka većoj slavi Božjoj.
Celovito obrazovanje – Razvijanje intelekta, karaktera, duhovnosti i društvene odgovornosti.
Duhovno razlučivanje – Promišljeno donošenje odluka u skladu sa moralnim vrednostima.
Lični pristup – Uvažavanje individualnih sposobnosti, potreba i okolnosti svakog čoveka.
Kontemplacija i delovanje – Povezivanje duhovnog života sa praktičnim radom.
Služenje drugima – Znanje i sposobnosti treba koristiti za dobrobit pojedinca i zajednice.
Stalno usavršavanje – Težnja ka većem dobru, odnosno princip magis.
Najvažniji pojmovi :
AMDG – Sve na veću slavu Božju.
Magis – Težnja ka većem dobru.
Duhovno razlučivanje – Prepoznavanje i razlikovanje unutrašnjih pokreta i donošenje odluka.
Kontemplacija u delovanju – Pronalaženje Boga u svakodnevnom životu i radu.
Cura personalis – Briga o celovitoj ličnosti.
Apostolat – Delovanje i služenje u skladu sa hrišćanskom verom.
Ratio Studiorum – Sistematski jezuitski obrazovni program.
Suština jezuitskog pristupa: Obrazovati čoveka koji misli, veruje, slobodno i odgovorno odlučuje, stalno se usavršava i svoje znanje i sposobnosti stavlja u službu drugih – za veće dobro i veću slavu Božju.