Godina izdanja: 2000
ISBN: 9958-704-10-2
Autor: Domaći
Oblast: Katolicizam
Jezik: Srpski

Odlično očuvano.

Autor Znanstveni skup Ljudska prava i Katolička crkva (2000 ; Sarajevo)
Naslov Ljudska prava i Katolička crkva : dostojanstvo osobe i temeljna ljudska prava u naučavanju Katoličke crkve : zbornik radova znanstvenog skupa održanog u Sarajevu 27.-29. travnja 2000. / priredio Velimir Blažević
Ostali naslovi Zbornik radova Ljudska prava i Katolička crkva
Jezik hrvatski
Vrsta građe zbornik
Godina 2000
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Pravni centar : Vijeće `Pravda i mir` BK BiH : Franjevačka teologija, 2000 (Sarajevo : Müller)
Drugi autori Blažević, Velimir (urednik)
Fizički opis 460 str. ; 24 cm
Napomene Tiraž 1.200
Bibliografija i bilješke uz tekst
Nekontrolirane predmetne odrednice Katolička crkva / ljudska prava / dostojanstvo čovjeka / vjerska sloboda / zbornici

PROSLOV
Čini mi osobito zadovoljstvo i radost da mogu predstaviti ovaj Zbornik koji sadrži radove i izlaganja sa znanstvenog skupa, održanog u Sarajevu 27. do 29. travnja 2000., a što su ga organizirali Franjevačka teologija – Sarajevo i Vijeće „Pravda i Mir“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na temu: Ljudska prava i Katolička crkva.
Uvaženi znanstvenici i predavači koji su sudjelovali u radu znanstvenog skupa osvijetlili su predmet ili pitanje dostojanstva čovjekove osobe i temeljnih ljudskih prava s različitih stanovišta, kako ih vidi Katolička crkva.
Lako ćemo se složiti da je posrijedi vrlo važna i aktualna tematika, budući da je u današnjem društvu sazrela svijest i osjetljivost za dostojanstvo koje ljudska osoba nosi u sebi kao svoje urođeno obilježje i iz kojega proizlaze njezina temeljna neotuđiva i nepovrediva prava.
Pitanje poštivanja dostojanstva ljudske osobe i priznavanja i zaštite temeljnih ljudskih prava je dobilo međunarodni značaj, osobito nakon Drugog svjetskog rata, donošenjem Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih Naroda 10. prosinca 1948. godine.
Povelja Ujedinjenih Naroda, potpisana u San Franciscu 26. lipnja 1945., nagovijestila je načela novog svjetskog poretka koji će biti utemeljen na slobodi, pravdi i miru, i svečano je izrazila vjeru država potpisnica u temeljna čovjekova prava, u pravdu, dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe, u jednakost muškarca i žene, kao i velikih i malih naroda. Opća deklaracija o ljudskim pravima je preuzela te misli vodilje, ističući u svojoj preambuli da „je priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu“.
Katolička se crkva jasno i odlučno očitovala u obrani ljudskih prava, osobito na Drugom vatikanskom saboru i poslije njega, postajući sve više svjesna da je proklamiranje i promicanje čovjekova dostojanstva i njegovih temeljnih prava sastavni dio njezinog evanđeoskog poslanja. Pastoralna konstitucija Gaudium et spes, o Crkvi u suvremenom svijetu, koju je Sabor usvojio, a proglasio papa Pavao VI. u prosincu 1965., izjašnjava se na eksplicitan način kako je obveza Crkve da se zalaže u prilog ljudskih prava, te govori o pravima i dužnostima pojedinca i ljudske zajednice, individualnim i kolektivnim, i na svakoj razini, i insistira na etičkim i pravnim preduvjetima kojima pravna država mora udovoljiti, da bi se uistinu osiguralo poštivanje čovjeka i njegovih prava. U spomenutoj saborskoj konstituciji čitamo da „se svaka diskriminacija u temeljnim pravima osobe na društvenom ili kulturnom polju, ili zbog spola, rase, boje kože, društvenog položaja, jezika ili vjere mora prevladati i ukloniti jer se protivi Božjoj nakani“ (29 b).
S kršćanske točke gledanja, ljudska prava nalaze svoj prvotni i izvorni temelj u dužnom poštivanju dostojanstva svakog čovjeka, stvorenog na Božju sliku i sličnost (usp. Post 1, 26–28), kao i u evanđeoskoj zapovijedi bratske ljubavi: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga“ (Mt 22, 39), koju je proglasio i na izvanredan način živio Isus Krist sve do potpunog sebedarja na križu. On pitanje ljudskih prava čini svojim kada kaže: „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste“ (Mt 25, 45).
Na temelju i snagom ovih načela, Crkva obznanjuje svoje istinsko zanimanje i zauzetost za čovjekove probleme, za njegove temeljne slobode i prava. Prava koja, prema tradicionalnoj rasporedbi, obuhvaćaju dvije velike kategorije: s jedne strane, građanska i politička prava; a, s druge, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Ona su nerastavljiva i valja ih štititi skupa.
U svojoj poruci za Svjetski dan mira – 1. siječnja 1999., papa Ivan Pavao II. primjećuje da su sva ljudska prava „međusobno tijesno isprepletena i da se prožimaju, budući su izraz različitih dimenzija jedinstvenog subjekta – osobe“ (br. 3), i navodi neka posebna prava koja su danas naročito izložena, više ili manje, otvorenim kršenjima. Među njima čini se potrebnim ovdje spomenuti pravo na vjersku slobodu. „Vjerska je sloboda“, piše Papa, „srž i srce ljudskih prava. Ona je tako nepovrediva“, nastavlja Ivan Pavao II., „da se osobi prizna sloboda čak i da promijeni vjeru, ako to njezina savjest traži. Naime, svatko je vezan slijediti vlastitu savjest bez obzira na okolnosti, i ne može ga se prisiljavati da djeluje protivno njoj. Upravo se stoga nikoga ne smije prisilom tjerati na prihvaćanje određene vjere, ma kakve bile okolnosti ili razlozi“ (br. 5).
Sloboda vjere, koju jasno potvrđuje i Opća deklaracija o ljudskim pravima (usp. čl. 18), nažalost, ostaje jedno od područja na kojem još nije postignuta puna zrelost poštivanja, budući da u suvremenom svijetu i dalje postoje diskriminacije, odbačenosti i nasilja protiv sljedbenika određenog religioznog vjerovanja. Na primjer, radi se o kršenju vjerske slobode, kaže Papa u istoj poruci za Svjetski dan mira, kada „država daje poseban status ili položaj određenoj religiji“, na štetu drugih, ili kada se ne priznaje pravo „izražavanja vlastitih vjerovanja, bilo individualno bilo s drugima, javno ili privatno“ (br. 5).
Konkretna primjena načela i ljudskih prava, koja su toliko puta proglašavana i potvrđivana, ostaje ipak veliki izazov za svijet današnjice, u kome se, na raznim krajevima i pod raznim izlikama, čovjekovo dostojanstvo još uvijek jako gazi a njegova prava teško krše.
Upravo stoga, papa Ivan Pavao II., koji je opravdano nazvan „braniteljem ljudskih prava“, neumorno poziva sve na promicanje ljudskih prava, a osobito potiče Katoličku crkvu da nastavi snažno i uvjerljivo navješćivati ta prava kao dio svoga evanđeoskog poslanja. „Borba za ljudska prava još uvijek ostaje izazov koga se mora prihvatiti, a od svih iziskuje ustrajnost i kreativnost“, piše Papa u svojoj poruci predsjedniku 53. Opće skupštine Ujedinjenih Naroda, prigodom 50. godišnjice Opće deklaracije o ljudskim pravima (18. prosinca 1998.).
U duhu Jubileja 2000. godine, prihvaćajući poticaj svoga Vrhovnog Pastira, Katolička se crkva osjeća dužnom da bude sve više glasnicom i zaštitnicom čovjekova dostojanstva, posebno se stavljajući u obranu najsiromašnijih i odbačenih, i postavši glasom onih koji nemaju glasa.
I dok izričem priznanje autorima koji studiozno obrađuju brojna pitanja o dostojanstvu ljudske osobe i temeljnim ljudskim pravima, kako u svjetlu Biblije i crkvenog Učiteljstva, tako i kroz prizmu patrističke, zatim srednjovjekovne i suvremene katoličke filozofske, teološke i pravne misli, također izražavam i svoje zadovoljstvo zbog objavljivanja ovoga Zbornika. Od srca želim da radovi sadržani u njemu budu poticaj, podrška i ohrabrenje za kršćane i za sve ljude dobre volje da zauzeto i predano promiču, bilo na teoretskom ili na praktičnom polju, poštivanje dostojanstva svakog čovjeka i svih njegovih temeljnih prava, bez obzira na rasu, spol, nacionalnost, vjeru ili bilo koje drugo čovjekovo obilježje!
Sarajevo, 10. svibnja 2000.
† Giuseppe Leanza, nasl. nadb. Lilibeje,
Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini

KAZALO
Proslov – 5
Prvi dio:
SUVREMENA FILOZOFSKA I TEOLOŠKA PROMIŠLJANJA O ČOVJEKU I NJEGOVIM TEMELJNIM PRAVIMA
L. Markešić: Čovjek i njegova prava u kršćanskoj viziji – 11
T. Jozić: Dostojanstvo ljudske osobe i temeljna ljudska prava kod suvremenih katoličkih teologa – 27
V. Nuić: Utemeljenje ljudskih prava – 48
Drugi dio:
ČOVJEK I NJEGOVA PRAVA U BIBLIJI
M. Zovkić: Deset Božjih zapovijedi i ljudska prava – 77
B. Lujić: Dostojanstvo i prava čovjeka u proročkoj teologiji SZ – 99
A. Popović: Čovjek i njegova prava u svjetlu Biblije s posebnim osvrtom na NZ – 129
Treći dio:
DOSTOJANSTVO LJUDSKE OSOBE I LJUDSKA PRAVA OD POČETKA CRKVE OD NAJNOVIJEG DOBA
T. Z. Tenšek: Dostojanstvo i prava ljudske osobe kod crkvenih otaca – 175
P. Sudar: Ljudska osoba i ljudska prava u katoličkom učenju Srednjeg vijeka – 200
I. Šarčević: Dostojanstvo ljudske osobe i ljudska prava i slobode u naučavanju papa od Leona XIII. do Pija XII. – 215
Z. Kujundžija: Dostojanstvo osobe i ljudska prava i slobode u naučavanju Ivana XXIII., Pavla VI. i Ivana Pavla II. – 265
M. Jelečević: Drugi vatikanski sabor i Biskupske sinode 1971. i 1974. o dostojanstvu ljudske osobe i ljudskim pravima – 288
M. Sikirić: Temeljna ljudska i vjernička prava i slobode u ustrojstvu i zakonodavstvu Katoličke crkve – 316
V. Papež: Papinsko vijeće „Pravda i mir“ i njegovo zauzimanje oko promicanja ljudskih prava i sloboda – 343
V. Blažević: Katolička crkva i vjerska sloboda – 369
Četvrti dio:
PRAKTIČNO ZAUZIMANJE CRKVE ZA LJUDSKA PRAVA U KONKRETNIM PRILIKAMA U NOVIJE DOBA
N. Schöch: Diplomatska aktivnost Apostolske Stolice oko promicanja i zaštite ljudskih prava i građanskih sloboda – 407
A. Orlovac: Zauzimanje katoličkih mjesnih Crkava za ljudska prava i građanske slobode tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991.–1995. – 440
Kazalo – 459

MG80 (N)