ISBN: Ostalo
Godina izdanja: ````
Oblast: Katolicizam
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Izdavač: Ž.U. Rimokat. crkve, Novi Beograd 1988; tvrd povez, strana 200, 16cm.

„Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji” je klasično duhovno delo koje je napisao francuski sveštenik i svetitelj Ljudevit Marija Grinjon de Monfor (Louis-Marie Grignion de Montfort) početkom 18. veka. Ovo delo se smatra jednim od najvećih duhovnih spisa o Mariji u katoličkoj tradiciji.

Evo kratkog pregleda osnovnih tema i suštine ovog dela:

Svrha pobožnosti: Delo ima za cilj da vernike na savršen, lak i siguran način dovede do potpunog sjedinjenja sa Isusom Hristom. Autor naglašava da je put preko Marije najpouzdaniji način za postizanje svetosti.

Lažne i prave pobožnosti: Sveti Ljudevit oštro kritikuje površne oblike marijanske pobožnosti (koje naziva lažnim pobožnostima) i definiše pravu pobožnost. Prava pobožnost je unutrašnja, nežna, puna poverenja, sveta i postojana.
Potpuna posveta (ropstvo ljubavi): Centralna tema knjige je takozvano „ropstvo ljubavi” Isusu Hristu po rukama Marijinim. To podrazumeva da vernik svesno i dobrovoljno predaje čitav svoj život, svoja dobra i zasluge Bogorodici, kako bi ona upravljala njima u slavu Božju.

Marijine vrline: Kao ideal pravog hrišćanina, autor ističe duboku poniznost, živu veru, slepu poslušnost i neprekidnu molitvu, vrline koje su krasile Devicu Mariju.

Duhovna priprema: Knjiga sadrži i praktične savete, kao i tridesetodnevnu pripremu (koja prethodi samom činu posvete) kroz molitvu, odricanje od sveta i razmišljanje.

Ovo delo je imalo ogroman uticaj na mnoge potonje svece i pape, a posebno je poznato po tome što je bilo omiljeno štivo pape Jovana Pavla II, koji je iz naslova ove knjige uzeo svoj biskupski moto: „Totus tuus” (Sav tvoj).

Sv. Ljudevit Montfortski u svome djelu piše da je prava pobožnost prema Presvetoj Djevici Mariji: unutrašnja („proizlazi iz duše i srca”), nježna („puna je pouzdanja u Presvetu Djevicu, kao što je dijete puno pouzdanja u svoju dobru majku”), sveta („navodi dušu da bježi od grijeha i da nasljeduje Marijine kreposti)”, postojana („nije nimalo prevrtljiva”) i nesebična („nadahnjuje pobožnu dušu da nimalo ne traži sebe nego samo Boga u njegovoj Presvetoj Majci.”).[4] Navodi i sedam lažnih i opasnih pobožnosti prema Gospi: “Ja nalazim sedam vrsta lažnih štovatelja i lažnih pobožnosti prema Presvetoj Djevici. To su: 1. štovatelji kritičari („dovode u sumnju sva čudesa i događaje”); 2. bojažljivi štovatelji („boje da će osramotiti Sina časteći Majku; da ne bi uzvisujući Mariju ponizili Isusa.”); 3. izvanjski štovatelji („nemaju unutarnjega duha, prija im samo vanjština pobožnosti”); 4. preuzetni štovatelji („mirno spavaju u svojim zlim navikama, a da se ne trude mnogo oko svoga popravka, pod izlikom da su pobožni Djevici”); 5. nepostojani štovatelji („pobožni Presvetoj Djevici na mahove i po ćudljivosti”); 6. licemjerni štovatelji („da ih ljudi drže za ono što nisu”) i 7. sebični štovatelji (utječu se Djevici samo radi svoje potrebe)”

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji privukla je pozornost u 20. stoljeću, kada je u obraćanju redovnicima monfortancima, papa Ivan Pavao II. rekao da je čitanje ove knjige bila `odlučujuća prekretnica` u njegovu životu.[7] Rekao je, da se sjeća da je dugo vremena nosio tu knjižicu i u tvornicu sode gdje je radio, tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Iz te knjige naučio je što znači prava pobožnost prema Majci Božjoj.[8] Prema svom apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariae, iz knjige je preuzeo svoje apostolsko geslo Totus Tuus (hrv. Cijeli sam tvoj).[9] U svojoj enciklici iz 1987. godine, Redemptoris Mater papa je svetog Ljudevita Montfortskoga naveo kao učitelja marijanske duhovnosti.