Godina izdanja: 1997
Autor: Domaći
Oblast: Pravoslavlje
Jezik: Srpski
ISBN: xxx

Кирил Пејчиновик: УТЕШЕНИЕ ГРЕШНИМ - UTEHA GREŠNIMA - reprint izdanje iz 1840. štampano u 100 numerisanih primeraka - primerak 026

Tvrd povez, 21cm, oko stotinak strana, jezik CRKVENOSLOVENSKI, izdavač: BUV - Skoplje, 1997.

Kiril Pejčinović - Tetoec (makedonski: Кирил Пејчиновиќ, bugarski: Кирил Пейчинович) Tearce kod Tetova, 1771. - Lešočki manastir kod Tetova, 1845.[1]
Kiril je čitav svoj život proveo je kao monah, po raznim manastirima, ali ono što ga izdvaja od drugih monaha svoga doba je njegov književno - prosvjetiteljski rad. On je uz Joakima Krčevskog, prvi počeo pisati na govornom narodnom jeziku, a ne na crkvenoslavenskom (ili staroslavenskom) što je bila dotadašnja praksa, a isto tako se odupro helenizaciji što je u njegovo vrijeme vladala u tom kraju.[2]
Kiril Pejčinović je danas ličnost oko kog se vode velike polemike - čiji je on pisac bio, jer ga Bugari drže i slave kao svog, a isto tako i Makedonci. Istina je međutim nešto kompleksnija, jer je jezik kojim je pisao daleko je od današnjih standarnog bugarskog i makedonskog, on je u skladu sa svojim skromnim obrazovanjem, jednostavno pisao kako je mogao i umio, nastojeći uhvatiti jezik svoje okoline.[3]

Utešeniе grešnim
Pejčinovićeva druga knjiga - Utešeniе grešnim (`Utjeha grešnicima`), je kao i prva zbirka kršćanskih zbirka molitvi i savjeta za svakodnevni život, poput onog kako treba organizirati vjenčanje. Utešeniе grešnim bilo je spremno za štampu 1831., to znamo po bilješci, koju je napisao Kiril na svojem originalnom rukopisu. On ga je poslao u beogradsku štampariju, ali iz nepoznatih razloga knjiga nije odštampana. To je napravljeno tek devet godina kasnije 1840. u Solunu, kod Teodozija Sinajskog. U vrijeme štampanja knjige, njegov monaški kolega i prijatelj Teodozije Sinajski - promijenio je orginalni Pejčinovićev uvod, pa na omotu piše da je napisana na bugarskom jeziku iz Donje Mezije ali uz opis da se radi o jeziku iz Skopja i Tetova (`простий язик болгарски долния Мисии Скопсский и Тетовский`).

Na vlastitom grobu dao je 1835. isklesati - epitaf u stihovima, koji se smatra jednim od prvih poetskih djela na makedonskom[2] ili bugarskom, što zavisi od kuta gledanja.
Posljednji stih tog - epitafa glasi:

Ovdje leži Kirilovo telo
U manastir i u Lešok selo
Da Bog za dobroe delo.