Autor: Domaći
Godina izdanja: ostalo
ISBN: ostalo
Oblast: Pravoslavlje
Jezik: Srpski

Strana: 303
Povez: tvrdi
Pismo: ćirilica
Format: 21 cm

Knjiga o. Vladana Perišića, naslova, „Licemeri, milost hoću a ne žrtvoprinošenje“, predstavlja zbirku tumačenja jevanđeljskih perikopa u formi besjedâ koje su izgovarane poglavito u crkvi Blagovještenja u Dubrovniku, na Sv. Liturgijama koje o. Vladan kao paroh dubrovački tamo služi. Istini za volju, besjede koje možemo naći na stranicama ove knjige su, u odnosu na one koje su se mogle čuti u Dubrovniku, unekoliko dopunjene i dodatno sređene za štampu. Svoje višedecenijsko iskustvo profesora Pravoslavnog Bogoslovskog fakulteta u Beogradu kao i sveštenika – liturga i pastira, koje je sublimirano u ovoj publikaciji, o. Vladan je, na naše oduševljenje, ponudio svima koji žele da se susretnu sa Bogom kroz Pismo i Evharistiju, ali i znatiželjnicima koji kucaju svojim srcem na vrata Hristove Crkve, a da možda toga nisu ni svjesni. One su sve samo ne klišei i ona tako često slušana ponavljanja i fraze koja ne nedostaju u našem crkvenom besjedništvu. Ilustracije radi, pogledajmo šta sam autor kaže u par pasusa koji su izabrani iz njegovog predgovora knjizi:

„Nikada nisam smatrao da sam neki naročiti besednik. Ako ikakav. Sva tumačenja sabrana u ovoj knjizi na ovaj ili onaj način su iznuđena. Narod Božiji, koji sam, služeći liturgiju više od četvrt veka, po pravilu lišavao svakog komentara o onome što bismo iz jevanđelja čitali (zbog čega se nisam baš najbolje osećao) nisam više mogao ostavljati bez ijedne reči. Tako sam rešio da ipak besedim. Suvišno je i reći: nipošto ne pretendujem na to da su ovde data tumačenja najbolja, pogotovo ne jedina moguća…

…Oslanjao sam se na sve što mi se činilo valjanim od onoga što sam godinama čitao, ne vodeći pritom računa da li su u pitanju pravoslavni, katolički ili protestanski autori, jer sam uveren da se tumačenja ne mogu svrstavati prema konfesijama, nego prema tome da li su dobra ili loša, uspešna ili ne. To držim za jedini kriterijum…

….Više sam nego svestan da sam tumačenjima koja ovde dajem samo zagrebao po površini teksta jevanđelja… Predajem ih zainteresovanima kao neku vrstu štake – da se kroz tekst Sveštenog Pisma kreću barem za nijansu slobodnije nego bez nje. A kada im njegove staze i puteljci postanu bliskiji nego što su sada, da je slobodno odbace i krenu putem koji sami odaberu, ne obazirući se na mene…

Vjerujemo da se već iz ovog djelimičnog uvida u predgovor može nazrijeti elegancija stila, ljepota načina izražavanja i, što je veoma važno, nepretencioznost autora, koji poziva čitaoce da sami uđu u svijet Pisma i koračaju kroz život široko otvorenih očiju za stvarnosti u sebi i oko sebe. Besjede u ovoj knjizi, sve odreda, trude se da riječi jevanđelja prevedu u naše vrijeme i naš život, da pokažu kako jevanđelje oblikuje naš životni stav i pomaže nam da svijet oko sebe procjenjujemo njegovim, jevanđeljskim kriterijumima.

U tom smislu, o. Vladan se ne ustručava da govori i riječi kritike na račun pogrešnih praksi i shvatanja, i to najčešće onih u Crkvi koji sebe nazivaju učiteljima i koji obnašaju vlast, kao ni da ukazuje na opasnosti od tradicionalističke ekskluzivnosti i njene zamišljene „svete“ sigurnosti i samodovoljnosti. Te kritike nikada nisu banalne i prozivačke. Odvažnost da se kritikuje neka anomalija u crvenom životu spojena je kod njega sa pozivom na odgovornost svih da procijene i uvide da je u Isusu (kako o. Vladan jednostavno, a za našu praksu odnekud i neubičajeno, najčešće odabira da imenuje Spasitelja, budući da i jevanđelje čini tako, nazivajući ga naprosto „Isus“), tj. da je kroz odnos sa Isusom, a koji opet jedino može da se ostvari kroz aktivan, kreativan i konkretan odnos ljubavi prema bližnjem, svima i zauvijek otvoren put ka Ocu. Kao i to da iznad svih u Crkvi kao jedina glava stoji On – Isus, Sin Božiji.