Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2010
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski
Oblast: Katolicizam
Polovna knjiga, korice blago pohabane, unutrašnjost odlično očuvana. Posveta autora na predlistu.
Izdavač: Autorsko izdanje - Irig,
2010 god.
Tvrd povez, 24 cm.
415 str. Kunstdruk, ilustrovano
Vlč. Antun Dević, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, preminuo je u Osijeku 24. siječnja u 79. godini života, a pokopan je na mjesnom groblju u Ruščici kod Slavonskog Broda.
Antun Dević je rođen u Davoru 17. svibnja 1941. Filozofiju i teologiju je studirao u Đakovu od 1960., a završio ih je 1966., kada je i zaređen za svećenika. Bio je kapelan u Valpovu, Beški i Đakovu. Nekoliko mjeseci je boravio u Petrovaradinu, da bi 1967. preuzeo službu župnog upravitelja u Čereviću (1967. – 1969.). Župnik u Nikincima bio je od 1971. do 1975, a neko vrijeme u tom razdoblju je upravljao i župom u Hrtkovcima. Nakon toga bio je župnik u tri župe u Slavoniji, pa se vratio u Srijem, u Kukujevce, gdje je bio od 1982. do 1984. Najdulje je bio župnik u Jarmini (1984. – 2012.), nakon čega je umirovljen i živio u Svećeničkom domu u Đakovu. Uz završeni studij teologije u Đakovu, i uz redovne svećeničke obveze, Dević se od samih početaka svoga svećeništva zanimao za prošlost Đakovačke i Srijemske biskupije (danas Đakovačko-osječka nadbiskupija i Srijemska biskupija). Vrlo rano započeo je proučavanje crkvene povijesti, prikupljajući relevantnu literaturu te istražujući arhive. Uz prethodno znanje latinskoga i talijanskoga, Dević je naučio ranonovovjekovni talijanski jezik te svladao paleografiju i arhivistički zanat. Iznimno je bio plodan u objavljivanju povijesnih monografija župa Slavonije i Srijema, najčešće kao jedini autor, rjeđe u suautorstvu. Od monografija srijemskih župa objavio je ove naslove: Župa Kukujevci (2006.), Župe Čerević i Beočin (2008.), Župe Beška i Maradik (2010.), Župe Hrtkovci i Nikinci (2010.) i Župa Irig (2010.; suautor Blaž Zmaić).