Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Vršac, Vršac |
ISBN: Ostalo
Oblast: Pravoslavlje
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: xxx
Shiiguman Jovan Valaamski / Ivan A. Alekseev - Pisma Valaamskog starca
Srpska pravoslavna parohija Linc - Austrija, 180 str., 12 х 20.5cm, broširani povez
Valaamski manastir osnovan pre 1.000 godina na ostrvu na Ladoškom jezeru...Valaam, moćno monaško središte u koje se na poklonjenje slegala cela Rusija, Severna Sveta Gora... Na njemu su cvetala sva tri monaštva: opštežiće (mnogoljudske monaške zajednice), skitovi (male zajednice) i otšelnik (sam u pustinji).
Shiiguman Jovan, u svetu Ivan Aleksejevič Aleksejev, rodio se 14. februara 1873. godine u Tverskoj guberniji. Završio je Iljinsku crkveno-parohijsku školu.
Ivan Aleksejev je u Valaamski manastir prvi put došao kao šesnaestogodišnji dečak 1889. godine. Omah nakon što je stupio u manastir poslat je u jedan od mnogobrojnih skitova na Valaamu - skit prepodobnog Germana Valaamskog. U Germanovskom skitu su se monasi bavili zemljoradnjom i gajili su stoku. Ivan je morao da pomaže u štali i na polju, na šta je od detinjstva bio naviknut. Tako su prošle četiri godine u Germanovskom skitu.
Zatim je Ivan dobio poziv da ide u vojsku, koja je u to vreme trajala četiri godine. Ivan je služio u streljačkom bataljonu, posle vojske se na nekoliko godina vratio u svoje rodno selo kod roditelja. Na Valaam je konačno došao 28. maja 1901. godine i kasnije je u svojim uspomenama pisao: `Eto, i živim od tada u manastiru i nikad mi nije palo na pamet da se vratim u svet. Blagodarim Gospodu što je po Svojoj milosti udostojio mene grešnog da provedem sav svoj život u manastiru.
Po povratku na Valaam Ivana su očekivala druga poslušanja. Prvo je radio u ekonomskoj kancelariji na glavnom ostrvu. Međutim, ubrzo je bio zadužen za nove obaveze, koje nisu bile naročito prijatne, ali su morale biti ispunjene podjednako savesno kao i sve druge. Ivan je upućen na poslušanje u Peterburg, u kapelu Valaamskog manastira u Kalašnjikovom pristaništu (na Sinopskom keju). Tamo je proveo dve godine.
Otac Jovan je pričao: `Ovaj mnogometežni grad je na mene štetno uticao, i ja, nemoćan duhom, nisam mogao da prihvatim gradsku vrevu, jer sam morao da kupujem, šaljem na stanicu i parabrod i da primam različitu robu koja je bila potrebna manastiru.`
21. decembra 1906. godine Ivan je bio pribrojan iskušenicima Valaamskog manastira. 22. maja 1910. godine je primio monaški postrig s imenom Jakinf. Posle mnogobrojnih molbi iguman Mavrikije je dozvolio ocu Jakinfu da napusti Kalašnjikovsko podvorje i da se preseli u Iljinski skit. Posle boravka u Iljinskom skitu otac Jakinf je bio na poslušanju nadzornika skita Jovana Preteče.
19. oktobra 1921. godine dobio je novu dužnost - nastojatelja dalekog severnog manastira Trifono-Pečenješke obitelji. 13. novembra o.Jakinf je rukopoložen za jerođakona, 15. novembra za jeromonaha, a 11. novembra je unapređen u čin igumana. Za samog oca Jakinfa ovo je bilo veliko iznenađenje. Direktno iz prostih monaha posvećen je u čin igumana i nagrađen krstom.