Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Lepo očuvano
jako retko u ponudi
Podrinjsko valjevske planine
Vasović, Milorad
Vrsta građe - knjiga
Izdavanje i proizvodnja - Valjevo : Agencija Valjevac : Valjevska gimnazija ; Petnica : Istraživačka stanica, 2003
Jezik - srpski
ISBN - 86-83555-03-8
COBISS.BH-ID - 103372044
Podrinjsko-valjevske planine je naziv za skup planina koje ispunjavaju delove severozapadne i središnje Srbije, čineći razvođa između Kolubare i Jadra na severu, Drine na jugozapadu i Zapadne Morave na jugu. One pripadaju grupi severoistočnih dinarskih planina.[1]
Najviši vrh je Mali Povlen (1347mnv) koji je ujedno i najviši vrh Zapadne Srbije.
Geografske karakteristike[uredi | uredi izvor]
Valjevske planine spadaju u rudne planine i one su završni masivi Dinarskog planinskog sistema u severozapadnoj Srbiji. Venac ovih planina karakteriše međusobna povezanost sa izuzetkom Maljena.[2] Za ove planine je karakteristično da imaju veliku dužinu i uglavnom uporednički pravac pružanja. Protežu se na oko 117 km. One se prostorno vezuju sa Rudnikom, stvarajući tako planinsku gredu dugu 142 km, koja pregrađuje skoro čitavu srednju Srbiju. Ova planinska greda je relativno male širine: na krajnjem istočnom delu (Suvobor) široka je oko 5,5 km, a u krajnjem severozapadnom delu oko 12 km. Na profilu Medvednik-Jablanik-Povlen široka je oko 20 km, između Pecke i Ljubovije 17,5 km, a između Kostajnika i Malog Zvornika 15,5 km. Najveću širinu dostižu na pravcu Valjevo -Kosjerić (oko 30 km). Ta greda je neznatne visine jer doseže samo 1343 m (Mali Povlen). Izgrađene su od nekarbonatskih stena, usled čega su manje krševite a više zaobljene i blago disecirane, bogatije vodom, većim delom pokrivene plodnim glinovitim prektivačem, a posledica toga je razvoj bujnih šuma i livada.[3]
Reljef[uredi | uredi izvor]
Podrinjsko-valjevske planine nisu visoke, ali su raznolike u geomorfološkom pogledu jer su sastavljene od različitih stena, bile su izložene tektonskim pokretima, transgresijama, regresijama i gotovo svim erozivnim procesima (sem glacijalnim i eolskim). Medvednik, Jablanik, Povlen i Maljen spadaju u prave Valjevske planine. Sastavljene su mahom od trijaskog krečnjaka i vrlo su kršne, a na prostoru od Maljena do Suvobora prevlađuje serpentin i eufotit. Medvednik je sastavljen od mezozjskog krečnjaka. Povlen je karakterističan po omanjim vrtačama. Negde preko škriljaca leže kvarceviti konglomerati obrazovani su pravi krševi. U prostorima sastavljenim od serpentina, tufita i glinovitog krečnjaka obrazovane su prostrane površi Lisina i Pustopolje, koja je posuta sitnozrnim oblucima od belog kvarca i kvarcevitim peskom.[3]
Klima[uredi | uredi izvor]
Planinska greda koju čine Podrinjsko-valjevske planine sa Rudnikom umanjuje dejstvo hladnih vetrova sa severa, kao i toplih sa juga, i na taj način povećava količinu padavina i pojavu brojnih tokova čiste planinske vode. [3] Maljen se odlikuje posebnim odlikama reljefa i zbog toga su klimatski faktori povoljni i uslovljavaju raznovrstan i specifičan biljni i životinjski svet. Masiv Maljena karakterišu četinarske šume.[2]
Popis planina[uredi | uredi izvor]
Povlen, sa najvišim vrhom Mali Povlen (1347 mnv)
Medvednik, sa najvišim vrhom (1247 mnv)
Magleš, sa najvišim vrhom Pali(1036 mnv)
Jablanik, sa najvišim vrhom (1274 mnv)
Maljen, sa najvišim vrhom Kraljev sto (1104 mnv)
Suvobor, sa najvišim vrhom (864 m)
Naseljenost[uredi | uredi izvor]
Naseljenost ovog područja je vrlo raznoliko. Severoistočna podgorina je izuzetno naseljena, saobraćajni pravci su bolje uređeni i povezani međusobno i sa glavnim putnim pravcima. Postoje brojna naselja, kao i veći gradski centri ovog dela Srbije (Valjevo, Loznica, Krupanj i Mionica). Jugozapadna podgorina se znatno proširuje ispod Jablanika i Povlena, gde se površi stepenasto spuštaju prema Kosjerićkoj i Požeškoj kotlini, pa je u tom delu prohodnija, privredno razvijenija, a samim tim i naseljenija.[3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
^ „Valjevske planine”. Turistička organizacija Valjevo. Arhivirano iz originala 04. 11. 2016. g. Pristupljeno 28. 1. 2017.
^ Vrati se na: a b Loma, Bogoljub (1996). Divčibare. Valjevo: Kolubara.
^ Vrati se na: a b v g Vasović, Milorad (2003). Podrinjsko valjevske planine. Valjevo.
Literatura[uredi | uredi izvor]
Valjevske planine : mogućnosti razvoja turizma / Nevenka Pjevač. - Beograd : Zadužbina Andrejević, 2002. - 133 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Posebna izdanja / Zadužbina Andrejević, ISSN 1450-801X ; 34)COBISS.SR 22848527
Turistički potencijali Valjevskih planina : doktorska disertacija / Nevenka Pjevač. - Beograd : [N. Pjevač], 1997. - 244 lista : ilustr. COBISS.SR 18423823
Vodni potencijal i hidrogeografska rejonizacija Valjevskih planina : doktorska disertacija / Sava Simić. - Beograd : [S. Simić], 2016. - 352 lista, 17 presavijenih listova : ilustr.COBISS.SR 1536339144
Valjevske planine [Slikovna građa] / Turistička organizacija, Valjevo. - [Valjevo : Turistička organizacija, 200-] ([b. m. : b. i.]). - 1 prospekt ([6] str.) : fotogr. - Sadrži kratak istorijat o planinama: Medvednik, Jablanik, Povlen, Magleš i Maljen.COBISS.SR 295236359
Tags: podrinje valjevo geografija srbije etnografija