Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
ovo je dodatak (supplement) francuskom casopisu - reviji
`l`europe nouvelle`
otisnuto na debljem papiru (nije novinski) i ima omot od paus papira
25 x 16,5 cm
L`Europe Nouvelle je politički časopis specijalizovan za spoljnopolitička pitanja, osnovan nakon Lige naroda i subvencionisan od nje, 12. januara 1918. Prvobitno režiran od strane Filuza, brokera za finansijsko oglašavanje, zamenila ga je Luiz Vajs. kao direktor 1920. Dvadesetih godina prošlog veka L`Europe Nouvelle, vođen idealom Ženeve i Brijanovom politikom, zadržao je veliki uticaj među elitama. Od 1934. međunarodni kontekst i gubitak prestiža S.D.N-a razočarali su Luiz Vajs koja je napustila novine. Politička linija časopisa je tada postala nejasnija sve do njegovog poslednjeg broja 8. juna 1940. godine.
------------------- ---------------------
Dok postoji vrlo politički korektna izložba posvećena „Crnim modelima od Žerikoa do Matisa“ u Musee d`Orsai, divni Musee de Monmartre prikazuje Žorža Dorinjaka, umetnika sa početka veka, koji je naslikao sve u crno. Umro je u 46. godini 1925. godine, a donedavno je bio zaboravljen. Osamdeset pet njegovih dela pozajmili su Galerie Malakuais, privatni kolekcionari i muzeji, a snaga njegovih crteža je otkriće.
Rođen u Bordou i odrastao na jugozapadu Francuske, Dorinjak je studirao kod Leona Bona u Parizu. Njegove prve slike su šarene i koncentrisane su na njegove ćerke. Ali 1912. Dorignac započinje seriju crnih odaliska i „maski“ koje pokazuje na Salonu nezavisnih. Oni odražavaju Rodinove bronzane skulpture viđene u Musee du Lukembourg i podsećaju na jednu od Buržoa iz Kalea.
Ovde je izložen njegov autoportret u crnom lavisu kao i ćelav čovek. Mnoge dame su takođe prikazane na poslu. Ova crna serija prati desetogodišnje intenzivno istraživanje u Luvru i Muzeju Gimet, kada prikazuje akvarele pejzaža Il de Fransa (kupio ga je Musee du Lukembourg) i monohromatske portrete. Takođe crta u San Sebastijanu, duž doline reke Adur i na Landesu, držeći se blizu pejzaža svog detinjstva.
Godine 1902. upoznaje svog pokrovitelja Gastona Meunijera du Husoa koji mu, uz redovnu stipendiju, omogućava da se nastani sa porodicom u Verneuil sur Seine, gde se preselio 1907. godine, i razmenjuje intenzivnu prepisku sa njim. U „Art et Decoration”, mesečnom časopisu za modernu umetnost, Meunier du Houssoi objavljuje svoje crteže u martu 1914. U ranijem broju istog časopisa, njegovi portreti devojčica su upoređeni sa Renoarovim.
Pred kraj svog kratkog života, izlaže se u galeriji Marsel Bernhajm i stiče poštovanje i malu slavnu ličnost. Posthumna izložba održava se 1928.