| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: 162
Godina izdanja: 162
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Tao Te Čing , Lao Ce , Zagreb 1979 , Knjiga Tao Te jedan je od najstarijih i najčuvenih spisa čovečanstva, s neizmernim uticajem na dalji razvoj filozofije Istoka.
Lao Ce, najveći filozof Kine, polumitska ličnost, živeo je u VI veku pre naše ere (rođen je 601. god), i, po jednoj legendi, otišao je negde oko 550 god. pre n. e. u Indiju, gde je postao Budin učitelj. I zaista, budizam, najrasprostranjenija religija u Aziji, veoma je sličan taoizmu, učenju Lao Cea, sadržanom u spisu Knjiga Tao Te, koji se često prevodi kao Knjiga Puta i Vrline.
Tao je „izvor Neba i Zemlje“, prvobitna suština svega što postoji, pa i ljudskog bića, koje, vođeno željama i slobodnom voljom, unosi nemir u svoj duh i remeti prirodni sklad koji je dobio rođenjem, pa je cilj taoističkog učenja da ga vrati u stanje vu vei (oslobođeno želja, zasnovano na nečinjenju i spontanosti) i dovede ga do prosvetljenja. U Japanu, učenje Zena, ima identičan cilj. I čuveni grčki filozof Heraklit (koji je takođe živeo u VI veku pre. n. e) po mnogo čemu je u svojim izrekama blizak stavovima Lao Cea.
Drugi deo knjige, praktična primena Taoa, često u sferi politike, nalik je načelima anarhizma u njegovom najhumanijem vidu, što je davno uočio Petar Kropotkin.
pripremio Rade Sibila , mek povez, format 11,5 x 19,5 cm , latinica, 138 strana
Lao Ce (takođe poznat kao Lao Cu;[1] kin: 老子; pin: Lǎozǐ: doslovno Stari Učitelj; 6. ili 5. vek p. n. e. — oko 531. p. n. e.) bio je stari kineski filozof i pisac. On je ugledan autor Knjige puta i vrline,[2] osnivač filozofskog taoizma i božanstva u verskom taoizmu i tradicionalnim kineskim religijama.[3]
Prema delu Povesni zapisi, živeo je kao pustinjak i učitelj.[4] Lao Ce je tema mnogih kineskih predaja. Religijski daoizam ga poštuje kao božanstvo.
Ime
Smatra se da je Laoovo prezime bilo Li (李, pinjin: Lǐ), lično ime Er (耳, pinjin: Ěr, bukv. uvo), a nadimak Bo Jang (伯阳, pinjin: Bó Yáng). Njegovo posthumno ime bilo je Dan (聃, pinjin: Dān).
Ime Lao Ce je zapravo počasna titula: Lao (老, pinjin: Lǎo) znači stari, a titula Ce (子, pinjin: zǐ) se dodavala u znak poštovanja uz prezime velikih učitelja (npr. Kung Ce, Meng Ce, Džuang Ce, Gung-sun Lung Ce i dr.) tako da se titula Lao Ce može okvirno prevesti kao stari učitelj.
Lao Ce je poznat i pod sledećim imenima:
Stari Dan (老聃)
Stari plemeniti gospodin (老君, pinjin: Lǎo Jūn)
Stari plemeniti gospodin Li (李老君, pinjin: Lǐ Lǎo Jūn)
Krajnja uzvišenost ili Preuzvišeni plemeniti gospodin (太上老君, pinjin: Tàishàng Lǎo Jūn)
Pod poslednjim je imenom prihvaćen kao najviše daoističko božanstvo sa nebesa Uzvišene čistote.
Biografija
O Lao Ceu kao istorijskoj ličnosti nema pouzdanih podataka. Prema predanju, Lao Ce rođen je u državi Ču, u južnom delu današnje provincije Hunan, a bio je stariji savremenik Konfucija, koga je, po pričama, poučavao u izvođenju ceremonija.[5] Tradicionalno, prihvata se da je živeo u VI veku pre nove ere, ali ga savremeni naučnici smeštaju u IV vek pre nove ere, u period Zaraćenih država. Sve što se zna o njemu je iz kineske tradicije i iz njegove biografije u Istorijskim zapisima Sima Ćena, koji su pisani od 109. p. n. e. do 91. p. n. e.
Prema ovim izvorima, radio je kao arhivar u Carskoj biblioteci dinastije Džou u Luojangu, tadašnjoj prestonici Kine.
Lao Ce i Konfučije
Lao Ce i Konfučije
U S’-ma Ćijenovim Istorijskim zapisima opisan je i susret Lao Cea i Konfučija. Dok je Lao Ce radio kao arhivar u Carskoj biblioteci, Konfučije se sreo sa njim, i razgovarali su o ritualima i obožavanju predaka (v. konfučijanstvo). Lao Ce je rekao Konfučiju:
Kosti ljudi o kojima govoriš odavno su pretvorene u prah, i samo njihove reči ostaju. Ako vreme za čoveka pogodno, biće uspešan; ako nije, neće biti. Uspešan trgovac sakriva svoje bogatstvo [od drugih], a karakteran i plemenit čovek će se praviti bezumnim. Stoga, trebalo bi da se odrekneš svog ponosa, svojih želja, taštine i preteranih htenja. Oni su za tebe beskorisni.
Posle njihovog susreta, Konfučije je učenicima rekao: „Znam kako ptice lete, kako ribe plivaju i kako životinje trče. Ali ono što trči može biti uhvaćeno u zamku, ono što pliva može biti uhvaćeno na udicu, a ono što leti može biti oboreno strelom. A ko zna kako zmajevi jašu na vetrovima i uzdižu se kroz oblake do nebesa? Danas sam sreo Lao Cea i mogu ga uporediti samo sa zmajem.”
Nestanak
Po predanju, kada je Lao Ce napustio državnu službu, otišao je na vodenom bivolu (zebuu) u državu Ćin, a odatle nestao u pustinji. Stražar na najzapadnijoj kapiji države Ćin ga je zamolio da zapiše svoje učenje pre nego što se zaputi u pustinju. Lao Ce ga je poslušao i tako je nastala Knjiga o Putu i Vrlini, koju je napisao za tri dana a onda je otišao u pustinju i o njemu se više ništa nije čulo.
U 2. veku se razvila teorija da je Lao Ce, krenuvši na Zapad, dospeo u Indiju, gde je poučavao Budu i imao ukupno dvadeset devet učenika.[6]
Smrt
Nema pouzdanih podataka o njegovoj smrti osim legendi da je živeo sto šezdeset ili dvesta godina.
U knjizi Čuang Ce postoji priča o smrti Lao Cea. Kad je Lao Ce umro, njegov prijatelj Čin Ši, koji je došao nakon smrti, kritikovao je žestoke žalopojke drugih ožalošćenih, govoreći:
To je kršenje načela prirode i pojačavanje čovekovih osećanja, zaboravljanje onog što smo primili. To su drevni mudraci nazivali kaznom za narušavanje načela prirode. Kad je Učitelj došao, to je bilo otud što je imao priliku da se rodi. Kad je otišao, jednostavno je sledio prirodni tok. One koji su tihi u odgovarajućoj prilici i slede prirodni tok, ne mogu zahvatiti tuga ili radost. Njih su drevni smatrali božjim ljudima koji su se oslobodili ropstva (gl. 3).[7]
Učenje
Glavni članak: Knjiga Puta i Vrline
Knjiga Puta i Vrline je delo čije se autorstvo pripisuje Lao Ceu. Ova se knjiga smatra prvim i najvažnijim delom daoizma u kojoj su izložene temeljne ideje.