ISBN: 160
Godina izdanja: 160
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Predgovor Alen Badiju

„Agonija erosa“ (The Agony of Eros) je uticajni filozofski esej južnokorejsko-nemačkog filozofa Bjung-Čul Hana (Byung-Chul Han), u kojem autor analizira kako savremeni kapitalizam, tehnologija i ekstremni individualizam uništavaju autentičnu ljubav i želju.
Prema Hanu, eros (ljubav, strast i žudnja) preživljava duboku krizu jer savremeno društvo pati od „erozije Drugog“. Živimo u narcističkom svetu gde je sve podređeno uspehu, merljivosti i samopromociji, što nas zatvara u sopstveni ego.

Byung-Chul Han (korejski: 한병철; rođen 1959.) njemački je filozof, katolički teolog[1] i teoretičar kulture[2] rođen u Južnoj Koreji. Bio je profesor na Berlinskom sveučilištu umjetnosti, gdje i danas povremeno drži predavanja. Njegov se rad uglavnom usredotočuje na kritiku neoliberalizma i njegov utjecaj na društvo i pojedinca. Iako piše na njemačkom jeziku, njegove su knjige najbolje prihvaćene u hispanofonom svijetu.[3]

Biografija
Byung-Chul Han studirao je metalurgiju na Sveučilištu Korea u Seulu[4], a zatim se 1980-ih preselio u Njemačku, gdje je studirao filozofiju, germanistiku i katoličku teologiju u Freiburgu im Breisgauu i Münchenu.

Han je izjavio da je u Njemačku stigao u dobi od 22 godine, ne znajući njemački jezik i gotovo uopće ne poznajući filozofiju.[5]

„Na kraju studija [metalurgije] osjećao sam se kao idiot. Zapravo sam želio studirati nešto vezano uz književnost, ali u Koreji nisam mogao promijeniti studij, a ni obitelj mi to ne bi dopustila. Nisam imao drugog izbora nego otići. Lagao sam roditeljima i nastanio se u Njemačkoj, iako se na njemačkom jedva mogu izraziti. [...] Želio sam studirati germanistiku. O filozofiji nisam znao ništa. Tek kad sam stigao u Heidelberg, saznao sam tko su Edmund Husserl i Martin Heidegger. Budući da sam romantičar, želio sam studirati književnost, ali čitam presporo, pa to nisam mogao. Prebacio sam se na filozofiju. Za proučavanje Hegela brzina nije važna. Dovoljno je moći pročitati jednu stranicu dnevno.”

— Byung-Chul Han
Godine 1994. doktorirao je u Freiburgu disertacijom o pojmu *Stimmung* (raspoloženje) kod Martina Heideggera.[6]

Godine 2000. pridružio se Odsjeku za filozofiju na Sveučilištu u Baselu, gdje je stekao habilitaciju. Godine 2010. postao je član nastavnog osoblja na Visokoj školi za umjetnost i dizajn u Karlsruheu (Karlsruhe University of Arts and Design), gdje su područja njegova interesa bila filozofija 18., 19. i 20. stoljeća, etika, socijalna filozofija, fenomenologija, kulturalna teorija, estetika, religija, teorija medija i interkulturalna filozofija. Od 2012. do 2017. predavao je filozofiju i kulturalne studije na Sveučilištu umjetnosti u Berlinu (Universität der Künste Berlin – UdK), gdje je vodio novoosnovani program općih studija *Studium Generale*.[7]

Han je autor više od trideset knjiga, od kojih su najpoznatije rasprave o onome što on naziva „društvom umora” (*Müdigkeitsgesellschaft*) i „društvom transparentnosti” (*Transparenzgesellschaft*). Također je pisao o konceptu *shanzhai* (山寨) – stilu koji se temelji na imitativnim varijacijama, a koji prethodi praksama koje se u zapadnoj filozofiji nazivaju dekonstruktivnima.[8]

Hanov se trenutni rad usredotočuje na transparentnost kao kulturnu normu koju su stvorile neoliberalne tržišne sile; on je shvaća kao nezasitan poriv za dobrovoljnim otkrivanjem informacija, koji graniči s pornografskim. Prema Hanu, diktat transparentnosti nameće totalitarni sustav otvorenosti nauštrb drugih društvenih vrijednosti, poput srama, tajnovitosti i povjerenja.[8] Kako bi se odupro digitalnom kapitalizmu, Han ne posjeduje pametni telefon, ne bavi se turizmom, glazbu sluša isključivo u analognom obliku te godinama njeguje „tajni vrt” – iskustvo koje opisuje u svojoj knjizi *U pohvalu Zemlji* (*In Praise of the Earth*).[9][10]

Privatni život
Tijekom svoje karijere Han je odbijao davati intervjue za radio i televiziju te u javnosti rijetko iznosi biografske ili osobne podatke, uključujući datum rođenja.[11] Iako je održao konferenciju za novinare uoči primitka Nagrade princeze od Asturije 2025. godine, odbio je uobičajeni format konferencije za novinare koji se svake godine nudi dobitnicima. Nakon kraćeg oklijevanja pristao je na konferenciju, no odgovarao je isključivo na pitanja vezana uz svoj rad.[12] Po vjeroispovijesti je katolik.[13] Misao
Han je pisao o temama kao što su poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, granični poremećaj ličnosti, sindrom izgaranja, depresija, iscrpljenost, internet, ljubav, obavljanje više zadataka istovremeno (multitasking), pop-kultura, moć, racionalnost, religija, društveni mediji, subjektivnost, umor, transparentnost i nasilje.

Velik dio Hanovih tekstova obilježen je temeljnom zabrinutošću za položaj ljudskih subjekata u ubrzanom, tehnološki uvjetovanom stanju kasnog kapitalizma. Taj se položaj u njegovim knjigama istražuje kroz nekoliko tema: seksualnost, mentalno zdravlje (osobito sindrom izgaranja, depresija i poremećaj pažnje s hiperaktivnošću), nasilje, sloboda, tehnologija i popularna kultura.[8]

U djelu *Društvo umora* (izvorni njemački naslov: *Müdigkeitsgesellschaft*), Han opisuje današnje društvo kao patološki krajolik stanja poput depresije, poremećaja pažnje s hiperaktivnošću, graničnog poremećaja ličnosti i sindroma izgaranja. On tvrdi da to nisu „infekcije”, već „infarkti”, koji nisu uzrokovani negativnošću imunološkog sustava, već viškom pozitivnosti.[14] Prema Hanu, potaknuti zahtjevom da ustrajemo i ne doživimo neuspjeh, kao i ambicijama za postizanjem učinkovitosti, postajemo istovremeno oni koji se obvezuju i oni koji se žrtvuju, te ulazimo u vrtlog razgraničavanja, samoeksploatacije i sloma.