Godina izdanja: 2011–2012
ISBN: 978-9958-30-098-1; 978-9958-30-123-0; 978-9958-30-142-1; 978-9958-30-158-2.
Jezik: Srpski
Autor: Strani

TOK GODINE KAO PUT POSVEĆENJA 1–4 (komplet)
EZOTERNA STUDIJA O HRIŠĆANSKIM SVETKOVINAMA
Ime autora: Sergej O. Prokofjev
Naslov: Tok godine kao put posvećenja koji vodi do doživljaja Hristovog bića: ezoterna studija o hrišćanskim svetkovinama, I–IV
Original naslov: Der Jahreskreislauf als Einweihungsweg zum Erleben der Christus-Wesenheit
Edicija: Biblioteka Antropozofija
Izdavač: Buybook, Sarajevo, 2011–2012.
Prevodilac: Slobodan Žalica
Povez: Meki
Broj stranica: I – 180; II – 163; III – 149; IV – 181; ukupno 673
ISBN: I – 978-9958-30-098-1; II – 978-9958-30-123-0; III – 978-9958-30-142-1; IV – 978-9958-30-158-2.

Slijedeći duhovni put toka godine, Prokofjev istražuje ezoternu stvarnost sedam hrišćanskih svetkovina: Miholjdana, Božića, Epifanije, Uskrsa, Uznesenja, Duhova, i Ivanjdana. Bazirajući svoja istraživanja na radu Rudolfa Steinera, velikog posvećenika XX stoljeća, on nam pokazuje da su ove svetkovine duhovne činjenice koje postoje neovisno od religijskih tradicija i kulturnih običaja. Povezanost sa ovim svetkovinama u ezoternom smislu otvara put posvećenja, omogućavajući čovjeku da doživi, u najvišem smislu, biće Zemlje – Hrista. Ozbiljno studijsko putovanje kroz četiri dijela ove knjige vodi čitaoca ka iskustvu savremenog hrišćansko-ružokrstaškog puta spoznaje koji jeste antropozofija.

„Onako kako na Božić proslavljamo rođenje Spasiteljevo, na Uskrs smrt i uskrsnuće Njegovo, a tokom Ivanja slavimo izlijevanje čovječije duše u kosmičke širine, tako na Miholje... moramo slaviti ono što živi duhovno u sumpornim i meteorskim procesima u čovjeku, pojavljujući se ljudskoj svijesti, u svom duševno-duhovnom značenju, na Miholjdan. Ali, prije no što čovječanstvo uopšte počne razmišljati o praznovanju Mihaelovog blagdana, mora nastupiti obnova u ljudskim dušama... Tada, veličanstvena slika Mihaela i aždaje ukazaće se ponovo, izranjajući iz kosmosa: aždajino tijelo istkano iz plavičasto-žutih sumpornih struja, a iznad nje lik Mihaelov, Mihael s mačem... koji savladava aždaju svojim mačem od meteorskog željeza.
Uzvišena snaga Mihaela... je u njegovom maču iskovanom u širinama kosmosa iz meteorskog željeza. Ozdravljenje će onda doći, kada naša materijalistička civilizacija postane sposobna produhoviti snagu željeza u moć mihaeličkog željeza, što će čovjeku dati samosvijest umjesto obične prirodne svjesnosti...
U božićnom duhu izraženo je rođenje djeteta Isusa, koji je predodređen da primi u sebe Hrista. Ako gledamo na lik Marije, moramo priznati da njena glava zrači nečim nebeskim u čitavoj njenoj pojavi... Uočavamo, da se Marija, takoreći, priprema u sebe primiti Sunce, ono djetešce... I, onda vidimo u obličju Marijinom mjesečev-zemaljski element... Slika Marije sa djetetom Isusom potječe iz samoga kosmosa.
Tako nam se tok godine otkriva u četiri imaginacije: Mihaelova imaginacija, Marijina imaginacija, Uskršnja imaginacija, i Ivanova imaginacija“. – Rudolf Steiner (GA 229)

„Zadatak je duhovnonaučnog pogleda na svijet da traga za istinama koje su inače sadržane [razbacane] u različitim religijama...
Dan uskršnjeg blagdana određen je naročitom konstelacijom zvijezda... koja ujedinjuje Zemlju i čovjeka sa svjetovima koji su iznad Zemlje; on pada u prvu nedjelju iza punog Mjeseca nakon [početka] proljeća. Razumijevanje kontrasta, ali i žive povezanosti između [božićne i uskršnje] misli odvodi do iskustva koje... obuhvata čitavu zagonetku ljudskog postojanja. Uskrsnuće, trijumfalna pobjeda nad smrću, jeste suština uskršnje misli... Šta je sadržaj, i suština, učenja koje je Hrist predao svojim izabranim učenicima? On bješe u stanju objasniti im misterij smrti i rođenja; prenijeti im ono što je On mogao doživjeti [na brdu Golgoti], a druga božanska bića to nisu mogla.
Svetkovina Tri kralja [Epifanija, Bogojavljenje] proslavlja se svake godine 6. januara, i njen će značaj sve više rasti... Ljudi će [sve više] razumijevati hrišćanstvo, a ovo će voditi do razumijevanja duhovne nauke [antropozofije]“. – Rudolf Steiner

„Nebeske Moći sa zlatnim krilima – Arhanđeli – prožimaju u harmoniji kosmos, djelujući i živeći jedan u drugome. U zimsko božićno vrijeme Gabriel je kosmički Duh. Tokom svoje ljetne aktivnosti on ljudima donosi [iz kosmosa] sve što je u vezi sa oblikotvornim snagama prehrane; ove su snage aktivne u čovjekovom metaboličkom sistemu. Ali se one dalje prevode u sistem disanja; radeći tamo... one se preokreću u snage koje unutarnje ispravljaju bolesti. Preobražene hranidbene snage postaju snage liječenja... Gabrielov je pogled ljubazan, a svojim kretnjom on blagosilja“. – Rudolf Steiner (GA 229)

Sergej Olegovič Prokofjev (1954–2014) bio je ruski antropozof, pisac i predavač, unuk čuvenog kompozitora Sergeja Prokofjeva i sin slikara i pesnika Olega Prokofjeva. Rođen je u Moskvi, gde je studirao likovnu umetnost i slikarstvo. Još u mladosti upoznao se sa učenjem Rudolfa Steinera, čijem je proučavanju i tumačenju posvetio najveći deo života. Bio je među osnivačima obnovljenog Antropozofskog društva u Rusiji, a od 2001. do 2013. član Predsedništva Opšteg antropozofskog društva pri Geteanumu u Dornahu, u Švajcarskoj. Držao je predavanja i seminare u brojnim zemljama. U svojim knjigama bavio se antropozofskim tumačenjem hrišćanstva, duhovnim značenjem praznika, razvojem čovekove svesti, karmom i evropskom kulturnom tradicijom. Među njegovim delima su „Rudolf Steiner i utemeljenje novih misterija“, „Tok godine kao put posvećenja“, „Duhovni značaj oproštaja“, „Nebeska Sofija i biće Antropozofije“ i „Tajne zla i kamen temeljac dobra“.


Tags: Sergej O. Prokofjev, Sergej Olegovič Prokofjev, Sergei Prokofieff, Tok godine kao put posvećenja, antropozofija, Rudolf Steiner, Rudolf Štajner, ezoterija, ezoterno hrišćanstvo, hrišćanske svetkovine, duhovni razvoj, duhovna spoznaja, posvećenje, ružokrstaštvo, Hrist, Mihael, arhanđeli, Božić, Uskrs, Duhovi, Ivanjdan, Buybook

MG P82 (N)