| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2017
ISBN: 9789532251852
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani
Ashok Kumar Chatterje
Demetra : filosofska biblioteka Dimitrija Savića 2017 345 strana
odlična očuvanost
1. Kratak rezime knjige
Osnovno pitanje Čaterdžijeve knjige jeste:
Šta je stvarnost ako ono što doživljavamo kao spoljašnji svet nije nezavisno postojeća stvarnost, već je na neki način povezano sa svešću?
Čaterdži Jogačaru predstavlja kao filozofski sistem koji razvija ideju da je svesnost (vijnana) fundamentalna za objašnjenje iskustvenog sveta. Ono što se pojavljuje kao spoljašnji, nezavisni objekat ne treba shvatiti kao nešto što postoji upravo onako kako nam se pojavljuje. Umesto toga, objektivni svet kakav iskustveno poznajemo predstavlja način na koji se svest diferencira i projektuje. SScribd+1
Međutim, ovo nije jednostavno tvrdnja:
„Postoji samo moja individualna svest, a spoljašnji svet ne postoji.“
To bi bilo previše jednostavno tumačenje Jogačare. Čaterdžijeva interpretacija pokušava da pokaže kako se iz jedinstvene osnove svesti može objasniti mnoštvo iskustava, individualnost, objekti, karma i čitav empirijski svet.
Knjiga zato ima dve velike dimenzije:
negativnu ili kritičku – kritiku realističkog shvatanja spoljašnjih objekata;
pozitivnu ili konstruktivnu – objašnjenje kako nastaje iskustveni svet kroz različite nivoe ili funkcije svesti. SScribd
Čaterdži zatim prelazi od metafizike ka pitanju oslobođenja. Ako je osnovni problem u tome što svest pogrešno konstruiše podelu na subjekt i objekt, onda oslobođenje podrazumeva prevazilaženje upravo te dualnosti.
Prema njegovoj interpretaciji, kada se ukloni iluzija objektivnosti, svest se vraća svojoj prvobitnoj čistoti. Krajnja stvarnost se tada određuje kao apsolutna, nedualna stvarnost.
2. Šta je Jogačara?
Jogačara (Yogācāra) je jedna od najvažnijih filozofskih škola mahajana budizma. Često se naziva i Vidžnana-vada (Vijñānavāda) ili Vidžnaptimatra (Vijñaptimātra).
Naziv Jogačara može se povezati sa „praktikovanjem joge“, odnosno duhovnom disciplinom, dok Vidžnana-vada označava učenje koje naglašava svest.
Škola se istorijski razvija u Indiji, naročito kroz dela filozofa kao što su Asanga i Vasubandhu, a kasnije i Stiramati, Dignaga, Darmakirti i drugi. Čaterdži upravo razvoj ovih ideja obrađuje u prvim poglavljima knjige. GGoogle Books
Jedna od centralnih ideja Jogačare jeste:
ono što nazivamo objektivnim svetom ne može se razumeti nezavisno od procesa svesti.
Ali treba biti oprezan sa prevodom toga u zapadni pojam „idealizma“. Jogačara nije jednostavno isto što i, na primer, Berkli ili subjektivni idealizam.
Čaterdži upravo pokušava da pokaže specifičnost Jogačare u odnosu na druge oblike idealizma i apsolutizma. Poslednja poglavlja knjige eksplicitno porede Jogačaru sa drugim indijskim i evropskim oblicima idealizma.
3. Ključni pojmovi
Vijnana – svest
Vijnana (vijñāna) je jedan od najvažnijih pojmova čitavog sistema.
Kod Čaterdžija ona nije samo „svest“ u uskom psihološkom smislu. Ona predstavlja osnovni princip kroz koji se pojavljuje iskustvena stvarnost.
Njegova interpretacija Jogačare polazi od ideje da je vijnana jedina fundamentalna stvarnost, dok se mnoštvo iskustvenih fenomena pojavljuje kroz njenu diferencijaciju. SScribd
Vidžnaptimatra – „samo predstava/svesnost“
Vijñaptimātra se često prevodi kao „samo svest“, „samo predstava“ ili „samo spoznaja“.
Suština je da ono što nazivamo objektom nije nezavisno dostupno izvan procesa spoznaje. Predmet kakav nam se pojavljuje jeste nerazdvojiv od načina na koji ga svest konstruiše.
Alaja-vijnana
Ovo je jedan od najvažnijih pojmova knjige.
Alaja-vijnana (ālaya-vijñāna) obično se prevodi kao „skladišna“ ili „temeljna svest“.
Čaterdži je opisuje kao osnovni nivo diferencijacije čiste vijnane. U njoj se nalaze semena (bija) i tragovi prethodnih iskustava i karme. Ona istovremeno prima tragove prošlih aktivnosti i predstavlja osnovu iz koje nastaju nova iskustva.
Zato se može zamisliti kao svojevrsni dinamički tok potencijala, a ne kao trajna supstanca ili nepromenljiva duša.
Čaterdži posebno naglašava cikličnost:
iskustvo → ostavlja trag → trag sazreva → nastaje novo iskustvo → novo iskustvo ostavlja novi trag.
Vasana – tragovi / predispozicije
Vasana označava trag, impresiju ili predispoziciju koja ostaje kao posledica prethodnog iskustva ili delovanja.
U Čaterdžijevom tumačenju, vasane imaju važnu ulogu u objašnjenju kako se iskustveni svet neprestano obnavlja. SScribd
Manas
Manas predstavlja aspekt svesti povezan sa individualizacijom i stvaranjem osećaja subjektivnosti.
On učestvuje u formiranju osećaja:
„ja“ nasuprot „svetu“.
Upravo je ta podela na subjekt i objekt jedna od ključnih tačaka Jogačarine analize.
Pravrti-vijnane
To su manifestne, aktivne forme svesti kroz koje se pojavljuje konkretno iskustvo sveta.
Čaterdži govori o različitim nivoima odnosno fazama vijnane i koristi ih da objasni kako iz osnovne svesti nastaje raznovrsnost empirijskog iskustva.
4. Tri nivoa / aspekta svesti
Jedan od centralnih delova Čaterdžijeve knjige jeste njegovo objašnjenje tri vijnane:
Alaja-vijnana – temeljna ili „skladišna“ svest;
manovijnana / manas – aspekt povezan sa mišljenjem i individualizacijom;
pravrti-vijnane – konkretne, manifestne forme svesti.
Čaterdži naglašava da ih ne treba shvatiti kao tri potpuno odvojene supstance. One predstavljaju različite faze ili načine funkcionisanja svesti.
Dobra pojednostavljena shema bila bi:
čista svest → diferencijacija → individualizacija → iskustveni svet
5. Kritika realizma
Treće i četvrto poglavlje knjige posvećeni su pobijanju realizma i odgovorima na prigovore toj poziciji. Nnamsebangdzo.com+1
Realistička pozicija, u najširem smislu, kaže da objekti postoje nezavisno od svesti.
Jogačara postavlja pitanje:
Kako možemo znati da objekt postoji upravo onako kako nam se pojavljuje?
Na primer, kada vidimo predmet, mi nemamo neposredan pristup „stvari po sebi“. Imamo određeni sadržaj iskustva.
Otuda Jogačara pravi razliku između:
onoga što se pojavljuje u iskustvu
i pretpostavke da iza toga postoji potpuno nezavisna objektivna stvarnost.
Čaterdži pokušava da pokaže da realistička teorija ne može jednostavno pretpostaviti nezavisnost objekta kao objašnjenje iskustva, jer upravo treba da objasni kako nam taj objekat postaje poznat.
6. Subjekt–objekt dualnost
Ovo je možda najvažnija ideja za razumevanje cele knjige.
U svakodnevnom iskustvu izgleda da postoji:
JA → posmatram → OBJEKAT
Na primer:
„Ja vidim drvo.“
Imamo subjekt („ja“), čin viđenja i objekt („drvo“).
Jogačara problematizuje ovu podelu.
Prema Čaterdžijevom tumačenju, subjekt i objekt nisu dve potpuno nezavisne stvarnosti. Oni nastaju unutar procesa diferencijacije svesti. Iluzija objektivnosti proizvodi upravo tu podelu na onoga koji spoznaje i ono što je spoznato.
Zato se oslobođenje ne sastoji samo u tome da „saznamo više stvari“.
Potrebna je promena samog načina na koji se stvarnost doživljava.
7. Apsolutna stvarnost
Čaterdži Jogačaru ne predstavlja samo kao oblik idealizma.
Jedna od njegovih važnih interpretativnih teza jeste da je Jogačara istovremeno:
idealizam + apsolutizam.
To znači da cilj nije samo tvrdnja:
„spoljašnji objekti nisu nezavisno stvarni.“
Krajnja tvrdnja je pozitivnija:
stvarnost oslobođena dualnosti subjekta i objekta jeste apsolutna, nedualna stvarnost.
Čaterdži upravo zato Jogačaru posmatra kao originalnu filozofsku sintezu, a ne samo kao još jednu verziju idealizma.
8. Tathagata
Knjiga posebno obrađuje i pojam Tatagate (Tathāgata), odnosno Budu kao ostvarenu krajnju stvarnost.
To je povezano sa pitanjem:
Šta čovek postaje kada se oslobodi neznanja, vezanosti i dualističkog načina opažanja?
Tatagata predstavlja ostvarenje budističkog puta i krajnje prirode stvarnosti. Čaterdži ovo pitanje obrađuje zajedno sa Jogačarinom duhovnom disciplinom.
9. Jogačara i oslobođenje
Ovo je veoma bitno jer bi se, bez ovog dela, Jogačara mogla pogrešno shvatiti kao čisto teorijska filozofija.
Za Jogačaru pitanje nije samo:
„Kakav je svet?“
nego i:
„Zašto patimo zbog načina na koji svet doživljavamo i kako možemo prevazići tu patnju?“
Problem je avidja – neznanje.
Zbog neznanja stvarnost doživljavamo kroz dualnost:
ja / drugi
subjekt / objekt
unutrašnje / spoljašnje
želim / ne želim
Iz toga nastaju vezivanje, averzija, strah, želja i patnja.
Duhovna disciplina treba da promeni ovaj način iskustva.
Zato Čaterdži jedno celo poglavlje posvećuje Jogačarinoj disciplini, a ne samo metafizici.
10. Glavne teze Ašoka Kumara Čaterdžija
Ako treba da izdvojiš glavne teze autora za seminarski rad ili ispit, izdvojio bih sledeće:
1. Jogačara je sistematska filozofija
Čaterdži smatra da Jogačaru ne treba posmatrati samo kao jednu fazu istorije budizma, već kao originalan i konstruktivan filozofski sistem.
2. Svest ima primat u objašnjenju iskustvenog sveta
Iskustveni svet ne može se adekvatno objasniti polazeći od nezavisno postojećih objekata.
3. Dualnost subjekta i objekta je problematična
Podela na „onoga koji spoznaje“ i „ono što je spoznato“ nije konačna struktura stvarnosti.
4. Alaja-vijnana objašnjava kontinuitet iskustva
Pojam alaja-vijnane omogućava Jogačari da objasni kako se iskustva, karma i predispozicije prenose kroz kontinuitet procesa svesti.
5. Jogačara nije puki subjektivni idealizam
Čaterdži pokušava da izbegne tumačenje prema kojem je stvarnost samo „moja privatna svest“.
6. Krajnja stvarnost je nedualna
Kada se prevaziđe lažna podela subjekta i objekta, dolazi se do krajnje, apsolutne stvarnosti.
7. Metafizika i duhovna praksa su povezane
Razumevanje prirode svesti nije samo teorijski cilj. Ono je povezano sa oslobođenjem od neznanja i patnje.
11. Struktura knjige
Knjiga je organizovana tako da prati razvoj sistema od istorijskog konteksta do metafizike, a zatim do duhovne prakse i poređenja sa drugim filozofijama. Sadržaj obuhvata 11 glavnih poglavlja.
Istorijski uvod
Razvoj Jogačare
Pobijanje realizma
Odgovori na neke prigovore
Tri vijnane
Teorija darme u Jogačari
Jogačarino shvatanje Apsoluta
Jogačarina disciplina
Pojam Tatagate
Jogačara i drugi oblici apsolutizma
Jogačara i drugi oblici idealizma
Zanimljivo je da se knjiga zato može čitati kao put od epistemologije ka metafizici, a zatim od metafizike ka soteriologiji.
12. Kojoj naučnoj oblasti pripada?
Najpreciznije:
Primarna oblast
Filozofija – istorija indijske filozofije / filozofija budizma.
Uže oblasti
indijska filozofija
budistička filozofija
metafizika
epistemologija
filozofija uma
filozofija religije
komparativna filozofija
istorija filozofije
Povezane oblasti
budističke studije
religijske studije
istorija religija
psihologija, naročito u delu koji se tiče teorije svesti
komparativne studije idealizma
Bibliografski podaci je svrstavaju upravo u filozofiju Istoka i budizam, dok opis knjige naglašava njenu metafizičku i komparativnu dimenziju.
13. Najkraće moguće objašnjenje
The Yogācāra Idealism Ašoka Kumara Čaterdžija je filozofska studija o Jogačari, jednoj od glavnih škola mahajana budizma. Čaterdži analizira njeno shvatanje stvarnosti, prema kojem iskustveni svet ne treba razumeti kao skup potpuno nezavisnih spoljašnjih objekata, već u vezi sa svešću. Posebnu pažnju posvećuje pojmovima vijnane, alaja-vijnane, vasane i vidžnaptimatre. Prema njegovoj interpretaciji, podela na subjekt i objekt predstavlja osnovni oblik neznanja i dualnosti. Prevazilaženjem te dualnosti dolazi se do krajnje, nedualne stvarnosti. Zbog toga Čaterdži Jogačaru tumači ne samo kao idealizam već kao spoj idealizma i apsolutizma, povezan sa budističkim putem oslobođenja.
Ključne reči za ovu knjigu:
Jogačara, budizam, mahajana, vijnana, vidžnaptimatra, alaja-vijnana, manas, vasana, karma, subjekt–objekt dualnost, idealizam, apsolutizam, metafizika, nedualnost, Tatagata, oslobođenje, neznanje, svest.