| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Srpski
Autor: Strani
odlično stanje
Sarajevo
1987
„Protiv metode“ (Against Method) je kultno delo i anarhistička teorija saznanja austrijskog filozofa Pola Fejerabenda. Njegova glavna teza je da ne postoji jedinstven i univerzalan naučni metod, te da su sva dosadašnja stroga metodološka pravila zapravo sputavala naučni napredak.
protiv metode
Fajerabend ne gleda na nauku kao na vrhunac ljudske delatnosti, ona za njega nema nikakav povlašćen položaj, već je samo još jedna u nizu, ravnopravna sa svim ostalim.
“Želim da odbranim društvo i njegove pripadnike od svih ideologija, uključujući i nauku. Sve ideologije moraju se posmatrati u perspektivi. One ne smeju biti uzete suviše ozbiljno. Treba ih shvatiti kao bajke koje imaju da kažu mnogo interesantnih stvari, ali koje u sebi takođe sadrže i gnusne laži, ili kao etičke propise koji mogu biti korisna praktična pravila, ali su kobni kada se slede doslovno”, rekao je Fajerabend u svom predavanju pod nazivom “Kako zaštititi društvo od nauke”.
Šovinizam nauka
U knjizi “Protiv metode”, Fajerabend kaže da u periodu od XVII do početka XX veka, šovinizam nauka nije postojao. Nauka nije bila totalitarna, jer se država još uvek nije snažno opredelila za nju. Pravi značaj nauka tada se ogledao u praksi: imale su snagu oslobađanja i istinskog napretka, a u isto vreme, ograničavale su uticaj drugih ideologija – naučnici su u to vreme bili borci za istinu i slobodu. Međutim, po Fajerabendovom mišljenju, sa naukom se dogodilo ono što se inače često sa ideologijama događa: izopačila se u sopstvenu suprotnost – totalitarizam.
Razvoj nauke u XIX i XX veku, a naročito posle Drugog svetskog rata, po Fajerabendu pokazuje da trijumf određenih ideja i institucija istovremeno znači i njihov kraj, upravo zbog toga što su u pitanju ideologije, to jest, totalitarne institucije. Nauka poprima karakter sistema, odnosno, totalitarnog procesa i postaje sluga tiranske religije ovih ili onih interesa, totalitarnih merila. Konačna posledica jeste da nauka postaje rigidna koliko i one ideologij eprotiv kojih se borila: izuzeta je od spoljne kritike, a sud naučnika prima se sa slepim poverenjem, baš kao što je to nekad abio slučaj sa sudom kardinala ili biskupa.
Ono što je kompatibilno sa naukom, treba da živi, ono što nije, treba da umre, konstatuje Fajerabend. Predstavnici moderne nauke nesposobni su da kritički misle o sebi. Ovakvu situaciju Fajerabend naziva samoubilačkom narcisoidnošću – najveća moguća sreća svedena je samo na napredak, a napredak je moguće zamisliti bez ikakvog smisla i humaniteta.
Monstrum istine
U predavanju “Kako zaštititi društvo od nauke” Fajerabend se pita da li je ovaj opis pomalo nepravedan prema nauci i nije li on sam predstavio stvar u iskrivljenom svetlu, prećutavši da nauka, iako je postala kruta i prestala da bude instrument promene i oslobađanja, ipak – otkriva istinu. Kad se ovo ima u vidu, kaže Fajerabend, mogli bismo zaključiti da krutost nauke nije rezultat ljudskog htenja, već da leži u prirodi stvari: kad jednom otkrijemo istinu, šta nam drugo preostaje osim da je sledimo?
Međutim, Fajerabend nam ubrzo otkriva da stvari uopšte ne stoje tako. Gornji odgovor upotrebljava se uvek kad jedna ideologija želi da pojača veru svojih sledbenkika: “’Istina’ je tako divno neutralna reč. Niko to neće poricati - a ipak niko ne zna šta takav stav znači. Lako je na taj način izvrnuti celu stvar i preokrenuti odanost istini u svakodnevnom životu u odanost Istini te ideologije”, kaže Fajerabend i nastavlja: “Naravno, nije tačno da moramo slediti istinu. Mnoge ideje su vodiči ljudskog života. Istina je jedna od njih. Sloboda i duhovna nezavisnost su druge. Ako se istina, kako je neki ideolozi shvataju, sukobljava sa slobodom tada smo u situaciji izbora. Možemo da odbacimo slobodu. Ali možemo da odbacimo i istinu.” U ovom citatu krije se ključna tačka Fajerabendove kritike moderne nauke: ona sputava slobodu mišljenja. A ako nauka sputava slobodu zato što je otkrila istinu, Fajerabendov odgovor glasi: “Postoje bolje stvari nego pronaći i slediti takvog monstruma
Paul Feyerabend Science As An Art Feyerbend Pol Fajerabend Fejerabend Fajerbend Fajerband Fejerbend Fejerband
Tags:
Filozofija nauke
Prirode
Protiv metode
Metodologija
Umetnosti
Xx vek 20. veka anarhizam