| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Dobanovci, Beograd-Surčin |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: -
Jezik: Francuski
Autor: Strani
essai de Methaphysique eschalatologique N.Berdiaeff
Esej na temu
Eshatološka metafizika
Nikola Berđajev
Već dugo želim da napišem knjigu koja bi bila izraz moje integralne metafizike. Koristim reč „metafizika“, ali joj ne treba pridavati tradicionalno i akademsko značenje. Radije je reč o metafizici u smislu Dostojevskog, Kjerkegora, Ničea, Paskala, Jakoba Bemea, Svetog Avgustina i sličnih mislilaca – to jest, o metafizici koja se sada naziva egzistencijalnom. Ali ja više volim drugi izraz: eshatološka metafizika. Želim da ispitam sva pitanja u eshatološkom svetlu, u svetlu cilja. Kažem integralna metafizika, iako je moj način razmišljanja fragmentaran i aforističan. Ali celina ove misli je unutrašnja; ona je prisutna u svakom delu. Moja misao je veoma centralizovana. Uvek sam bio pogrešno shvaćen. Ne samo među mojim neprijateljima, već i među mojim pristalicama, nesporazume su bili stalni i brojni. Svakako, i sam sam doprineo tome: malo sam učinio da razjasnim svoj „pogled na svet“; Proglasio sam to, ali nisam sistematski razvio. Moja filozofska misao nije naučne forme, nije logičko-racionalna, već intuitivno živa; počiva na duhovnom iskustvu, strastveno teži slobodi. Ne razmišljam diskurzivno; manje me privlači istina nego što me privlači istina. Među filozofima koji su naučni po formi, najviše dugujem Kantu, i u ovoj knjizi počinjem sa njim. Ali nudim pomalo neobično metafizičko tumačenje njega. Moj metafizički pristup takođe mnogo duguje J. Bemeu i Dostojevskom. Među antičkim filozofima, Heraklit mi je najbliži. Definisao bih [6] svoju knjigu kao pokušaj gnoseološkog i metafizičkog tumačenja kraja sveta, kraja istorije – to jest, kao eshatološku gnoseologiju i metafiziku. Do sada, koliko ja znam, takvo tumačenje nije ponuđeno. Eshatologija je ostala deo, čak i sporedni deo, dogmatske teologije. Neka niko ne pomisli, međutim, da nameravam da proreknem skori kraj sveta.
Mogao bih nazvati svoju knjigu: „Neblagovremena meditacija“. Ona je usko povezana sa duhovnim iskustvom izazvanim katastrofama našeg vremena. Ali njene ideje su suprotne onima koje danas dominiraju i upućene su drugim vekovima. Nalazim se u veoma maloj saglasnosti sa erom kojom dominiraju mase, količine i tehnologija, gde politika prevladava nad životom duha. Napisao sam knjigu u strašnoj eri; kraća je nego što bih želeo. Sadrži mnogo stvari koje nisu dovoljno razvijene i objašnjene; plašio sam se da bi me katastrofalni događaji mogli sprečiti da je završim. Ne obraćam se umereno normalnoj, društveno organizovanoj i organizujućoj svesti. Za mene bi to takođe bila objektivizacija. Prepoznajem sebe kao mislioca koji pripada radikalnom aristokratskom tipu. Na mene bi se mogla primeniti definicija data u vezi sa Ničeom: aristokratski radikalizam. Želeo sam da mislim, saznajem i vrednujem stvari prema njihovom biću, ne uzimajući ništa u obzir, niti se prilagođavajući bilo čemu. Ali uvek sam imao negativan stav prema pretpostavci i izolaciji kultivisane elite. Moj cilj nije da predložim plan za organizovanje masa čovečanstva; ne manjka entuzijasta za takav plan. Ali malo ko uspeva da shvati značenje onoga što se dešava u svetu i čovečanstvu. Želeo bih da budem među njima. Moja misao, nikako apstraktna, prvenstveno je usmerena ka revoluciji svesti; to jest, teži oslobođenju od moći objektivizacije. Samo radikalna promena u orijentaciji svesti može dovesti do vitalnih transformacija. Lažne orijentacije svesti su izvor ropstva za čovečanstvo.
Metafizička razmišljanja koja slede zasnovana su na oštrom osećaju zla koje dominira svetom i gorke sudbine čovečanstva u njemu. Moja misao odražava pobunu ljudske ličnosti protiv objektivne, iluzorne i poražavajuće „univerzalne harmonije“, protiv objektivnog društvenog poretka, protiv svih posvećenosti objektivnog univerzalnog poretka. To je borba duha protiv nužnosti. Ali bilo bi pogrešno svrstati me među pesimiste i isključive poricatelje. Ja pripadam filozofima vere; moja vera je, međutim, posebna. Štaviše, verujem da se, u pogledu konačnog ponora, najkomplikovanije i najproblematičnije mora poklopiti sa najjednostavnijim i najjasnijim.
PHILOSOPHIE DE L`ESPRIT
1946.
odlično očuvana