ISBN: 149
Godina izdanja: 149
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


`Birokratski kolektivizam` (izvorno dio šireg djela La bureaucratisation du monde, 1939.) kapitalna je sociološko-politička studija italijanskog marksiste i političkog teoretičara Bruna Ricija (Bruno Rizzi). Ova knjiga predstavlja prvu zaokruženu i sistematsku teorijsku argumentaciju o novom klasnom karakteru sovjetskog društva, rušeći zvanične dogme o besklasnom socijalizmu.Na našim prostorima knjigu je 1983. godine objavila izdavačka kuća `Globus` iz Zagreba unutar svoje poznate biblioteke Novi svijet. Izdanje je opremljeno obimnim i zapaženim pogovorom uglednog jugoslovenskog filozofa Line Veljaka.


Bruno Rizzi (20. ožujka 1901. – 13. siječnja 1977.) bio je talijanski politički teoretičar.

Rani život i aktivizam
Bruno Rizzi rođen je 20. ožujka 1901. u Porto Mantovanu. Godine 1918. pridružio se Talijanskoj socijalističkoj partiji (PSI), ali ju je napustio 1921. kako bi bio među osnivačima Komunističke partije Italije (PCdI). Napustio je PCdI 1930. Zbog progona u fašističkoj Italiji, Rizzi je emigrirao u Francusku. Krajem 1930-ih intervenirao je u raspravama u kojima su sudjelovali Lav Trocki, James Burnham i Yvan Craipeau o prirodi Sovjetskog Saveza.

Zapisi o birokratskim državama
Njegovo najvažnije djelo, La Bureaucratisation du Monde (Birokratizacija svijeta), objavljeno je u Parizu 1939., ali većinu primjeraka zaplijenila je francuska vlada.[1] U njemu je izjavio da fašizam i staljinizam razvijaju slične političke metode. Trocki je temeljito kritizirao Rizzijevo spajanje fašizma i staljinizma kao dio svoje polemike `U obranu marksizma`,[2] koja je napisana kako bi se suprotstavila stavovima manjine Burnham-Shachtman u američkoj Socijalističkoj radničkoj stranci.

Proći će više od 30 godina prije nego što će skraćena verzija Rizzijevog djela biti objavljena u Italiji. U izvornom tekstu zalagao se za zajednički cilj totalitarnih režima Njemačke, Italije i Sovjetskog Saveza, navodeći: `Rasističke borbe nacionalsocijalizma i fašizma, u osnovi, nisu ništa drugo nego antikapitalistička kampanja vođena novom društvenom sintezom, teoretski pogrešnom, ali praktično pravednom.`[3] To je izostavljeno iz kasnijih izdanja.[4] Nakon pada Francuske 1940. objavio je pamflet Écoute Citoyen! (Slušaj, građanine!), u kojem je ponovio te tvrdnje.[5]

Kasniji život i smrt
Rizzi se vratio u Italiju 1943., ali se povukao u privatni život, radeći kao prodavač cipela.[6] Neredovito je pisao za Critica Sociale, Tempi Moderni i Rassegna di Sociologia.[potreban citat] Rizzi je umro 13. siječnja 1977. u Bussolengu.