Godina izdanja: 717
ISBN: 717
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

`Budućnost je naša stvar` (franc. L`Avenir est notre affaire, 1977.) ekološko-filozofski je testament i jedno od poslednjih velikih dela švajcarskog pisca, kulturnog teoretičara i zagovornika evropskog federalizma, Denija de Ružmona (Denis de Rougemont). U ovoj vizionarskoj studiji, autor se bavi futurologijom i globalnom krizom savremenog sveta, kritikujući tehnokratski fatalizam i slepu veru u neograničeni ekonomski rast.

Na našim prostorima knjigu su 1989. godine objavile `Književne novine` iz Beograda kao 8. svezak u okviru poznate biblioteke Kristali. Prevod sa francuskog jezika uradio je Frano Cetinić, dok je obiman i zapažen pogovor napisao Dragoš Kalajic.


Denys Louis de Rougemont (8. rujna 1906. – 6. prosinca 1985.), poznat kao Denis de Rougemont (francuski: [dəni də ʁuʒmɔ̃]), bio je švicarski pisac i kulturni teoretičar koji je pisao na francuskom. Kao jedan od nekonformista 1930-ih, bavio se opasnostima totalitarizma s kršćanskog gledišta. Nakon Drugog svjetskog rata promovirao je europski federalizam.

Život
Studirao je na Sveučilištu u Neuchâtelu i u Beču, a zatim se 1930. preselio u Pariz. Tamo je pisao i uređivao razne publikacije, povezujući se s personalističkim grupacijama i nekonformistima 1930-ih: s Emmanuelom Mounierom i Arnaudom Dandieuom osnovao je časopise Esprit i L`Ordre Nouveau, a također je suosnovao časopis, s Rolandom de Puryjem, o egzistencijalnoj teologiji, Hic et Nunc.[1]

U lipnju 1940., bojeći se da će defetizam i pritisak nacističke propagande (i vojski) navesti saveznu vladu da se pokori Nijemcima i odrekne tradicionalnih demokratskih vrijednosti Švicarske, zajedno s profesorom Theophilom Spoerrijem sa Sveučilišta u Zürichu, predvodio je skupinu mladih ljudi koja je osnovala organizaciju civilnog društva pod nazivom Gotthardska liga kako bi obranila i kršćanske vrijednosti i neovisnost Švicarske. De Rougemont je napisao manifest pokreta, a 22. srpnja i `Apel švicarskom narodu` koji je široko objavljen u švicarskom tisku kako bi prikupio podršku pokretu.[2]

Kasnije 1940., nakon što je napisao oštru kolumnu u švicarskim novinama koja je razbjesnila njemačku vladu, poslan je u Sjedinjene Države i upravljao je francuskim emitiranjem za Glas Amerike. Također je predavao na École Libre des Hautes Études u New Yorku prije nego što se vratio u Europu 1946.[1]

U Ženevi je 1950. osnovao `Centre Européen de la Culture`[3], a 1963.[4] `Institut Universitaire d`Etudes Européennes` (IUEE, `Poslijediplomski institut za europske studije`, pri Sveučilištu u Ženevi). Bio je predsjednik pariškog Congrès pour la Liberté de la Culture.[1] Vjerojatno njegovo najutjecajnije djelo je Ljubav u zapadnom svijetu (1939., 1956., 1972.; engleski prijevodi 1940., 1956., 1982.).

Akademska godina 1989.–1990. na College of Europe nazvana je u njegovu čast.

Pokopan je na groblju Cimetière des Rois u četvrti Plainpalais u Ženevi.