ISBN: 148
Godina izdanja: 148
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Malo se izvitoperila zbog lisijeg polozaja na polici, nista starsno ispravice se.

Pored prevoda spisa Aurora Jakoba Bemea u celini, filozofa koji zauzima bitno mesto u nemačkoj filozofskoj tradiciji kasnoga srednjega veka, pred čijim bi sveukupnim delom i dubinom misli, kako na jednome mestu kaže F. V. J. Šeling, mnogi filozofi od profesije trebalo napuste čitavu svoju retoriku, knjiga sadrži i prevod prvih osam poglavlja njegove knjige De tribus principiis ili Opis tri principa Božanskog suštastva, Reč unapred priređivača i prevodioca, kao i raspravu Ernsta Bloha o Jakobu Bemeu, iz Blohovih Vorlesungen zur Philosophie der Renaissance [Predavanja o filozofiji renesanse].



Iz knjige Jakob Beme / Ernst Bloh:
Sada dolazimo do Bemea. On i Paracelzus su bliski jedan drugome. Jakob Beme je rođen 1575. godine, u Starom Zajdenbergu, selu kod Gerlica, a umro 1624. godine. Obućar, uz to i filozof, i to kakav philosophus teutonicus, kako su ga nazivali Englezi. Pokazuje se da je kao kalfa na putovanju čitao Paracelzusove spise, ali je nepoznato šta je još mogao da čita, usisa u sebe, od onoga što se nalazilo u podzemnoj literaturi mudrovanja, kod neobičnih duhova, i da to spokojno preradi, o čemu nijedna istorija literatura ništa ne kazuje. [...] Čovek ne dolazi slučajno do mudrovanja, ono je svagda bilo doživljaj. Bemeovo mladićko mudrovanje pokatkad pokazuje i okultne crte, do kojih mudrovanju nije stalo, ali iskra stvarnog, filozofskog prosvećenja došla mu je dok je još bio zanatlija. Čitava njegova filozofija sadržana je in nuce u ovoj iskri. On je, naime, jednog jutra, u svojoj obućarskoj izbi, na zidu, na polici, ugledao kalajni tanjir, a tanjir je sijao, kako Beme kaže “prijatnim žovijalnim sjajem”. Kalaj stoji pod Jupiterom, otuda, žovijalno, prema genitivu Jovis od Jupiter. I u tome je osnovna stvar: zahvaljujući svetlosti na tamnom kalajnom tanjiru, rodila mu se misao da svetlost ne bi mogla da se otkriva bez neke tamne osnove. Dakle, svetlost na tamnom kalajnom tanjiru znači: svetlosti je potrebna tamnina da bi mogla da se otkriva, bez onoga što joj je neugodno nijedna stvar ne može da se otkrije, bez Ne ne postoji ni Da, svet se sastoji iz suprotnosti, ukratko, on je objektivno dijalketičan.



Jakob Böhme (eng. Jacob Boehme; Altseidenberg kod Görlitza, 1575. – Görlitz, 17. studenoga 1624.), njemački filozof-mistik.[1] Po zanimanju postolar, sinkretizmom Biblije, Weigela i Paracelsusa s kabalom, astrologijom, alkemijom i hermetizmom stvorio je vlastiti filozofski sustav u kojemu se iz ništavila rađa božanstvo kao prauzrok i uzrok svijeta, a zatim jedno iz drugoga izlaze vječna priroda, duhovni svijet i vidljiva priroda.[2]

Životopis
Rodio se u Görlitzu u Šleskoj (danas Zgorzelec u Poljskoj). Na njegov sustav filozofskog promišljanja utjecali su ponajviše Paracelsus, kabala, astrologija, alkemija i hermetička tradicija.[3]

Godine 1600. doživio je religijsko nadahnuće što ga je navelo da napiše niz opskurnih, ali snažnih religijskih djela. Nakon objave prvog rada Jutarnje rumenilo na uranku 1612. godine (Die Morgenroete im Aufgang),[4] vlasti su mu zabranile daljnje izdavanje tekstova. Unatoč tome, nastavio je pisati u tajnosti, da bi 1623. godine izdao djelo Put prema Kristu (Weg zu Christo), zbog čega se opet našao pod optužbom i bio protjeran iz Görlitza.[3] Otišao je u Dresden, no sljedeće se godine vratio u rodni grad, gdje je uskoro preminuo.

Bog, priroda i čovjek
Böhme panteistički shvaća svemir kao jedinstvo Boga, prirode i čovjeka. Čovjek nalazi put do Boga spoznajom prirode, Bog se objavljuje u jednom vječnom procesu tako što u sebi rađa prirodu. U prirodi Božja bit postala je spoznatljivom kao ukupnost djelatnih sila. Time je ponovno rođenje, provedeno u pravoj spoznaji Boga, kao doista mistički cilj čovjekova bitka. Duša se rađa s čovjekom, ali je ona njegov besmrtni dio koji se želi vratiti Bogu. Böhme preuzima ideju jedinstva mikro- i makrokozmosa: čovjek kao mikrokozmos je model cijeloga svijeta, makrokozmosa, te tako posjeduje i sva svojstva svijeta, kako ona božanskih sila tako i ona elemenata.