ISBN: 148
Godina izdanja: 148
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Sloboda i tlačenje & drugi eseji / Simona Vek


Zagreb 1979. Tvrd povez, zaštitni omot, 268 strana.



Francuska spisateljica Simone Weil rođena je u Parizu 1909. a umrla u Londonu 1943. godine. U svom kratkom životu koji je podjednako zanimljiv, izuzetan i zadivljujući kao i njeno djelo napisala je brojna filozofsko-esejistička djela, jednu dramu i nešto pjesama — što se u obliku knjiga počelo objavljivati tek 1947. (uglavnom u Gallimardovoj biblioteci »Espoir« koju je tada uređivao Albert Camus) i do danas ih je izišlo blizu dvadesetak. Također su objavljeni prijevodi njenih djela na mnogim svjetskim jezicima, kao i brojne biografije i studije o njenom djelu. U nas je dosada bila gotovo nepoznata.
Krhka tijela, snažna duha — Simone Weil je doslovce Pascalova trska koja misli. Ona dotiče sve one teme koje oduvijek zanimaju i uzbuđuju čovječanstvo, traži u ljudskom ono što je najdublje, a jednostavnost njena izraza kao da nas potiče da je u njenoj strasti za apsolutnim slijedimo, što ne znači da njeno djelo prihvaćamo u cijelosti, kao neko suvremeno evanđelje, jer joj ponekad nedostaje stanovite intelektualne koherentnosti, pa čak i običnog »zdravog razuma« — ali to su nedostaci koji je, rekli bismo, čak upotpunjuju.
Njeno je djelo prožeto žudnjom za istinom koja joj je osnovno načelo i htijenje, i u kojoj vidi jedini mogući spas čovječanstva. Nazivaju je svjedokom istine u kierkegaardovskom smislu. Naravno, nije ona prva koja se poziva na istinu, ali je možda jedinstvena svojim načinom predočenja i življenja istine. Premda je bila diplomirani profesor filozofije, postala je radnicom da bi se »uzdigla« iznad svog buržujskog položaja, da bi do kraja iskusila svoj proleterski i revolucionarni duh; zatim je u sebi ugušila ženu da bi se predala političkim borbama i unutarnjim traganjima. Njena misao podjednako je socijalna i duhovna, podjednako marksistička i religiozna — ali nije utilitaristička. Kako sama kaže, nije pripadala ni jednoj crkvi, ni jednoj partiji. Njena misao traga za dobrim, a čovječanstvu predlaže fizički rad kao duhovno središte društvenog života, slobodan rad kao jedinu moguću religiju.
Ovaj izbor sadrži važnije tekstove iz knjiga »Sloboda i tlačenje«, »Radnička sudbina«, »Ukorijenjenost«, »Zapisi iz Londona« i »Teža i milost« tako da su obuhvaćena djela iz njene »socijalne« kao i iz »spiritualne« faze — premda bi Simone Weil teško prihvatila ovu podjelu, jer za nju nije pjesnička slika nego činjenica da je »stablo stvarno ukorijenjeno i u nebo... jer samo svjetlost koja stalno pada s neba daje stablu energiju kojom duboko u zemlju pruža svoje snažno korijenje... i da se teška tvar može unatoč sili teži uspeti samo u biljkama čije zeleno lišće prima sunčanu energiju koja djeluje na njihovu bujnost«.



Sadržaj:
Gajo Petrović: SIMONE WEIL: U POTRAZI ZA SLOBODOM
RAZMIŠLJANJA O UZROCIMA SLOBODE I DRUŠTVENOG TLAČENJA
Kritika marksizma
Analiza tlačenja
Teorijska slika slobodnog društva
Skica suvremenog društvenog života
Zaključak
POKORNOST I SLOBODA
RADNIČKA SUDBINA
ISKUSTVO IZ TVORNIČKOG ŽIVOTA
PRVI UVJET NEROPSKOG RADA
FIZIČKI RAD KAO DUHOVNO SREDIŠTE
POTREBE DUŠE
Red
Sloboda
Poslušnost