ISBN: 145
Godina izdanja: 145
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Korica malkice ostecena, ali nista starsno.

„O ljubavi” (u nekim prevodima poznata i kao „Studije o ljubavi”) čuveno je esejističko delo španskog filozofa Hosea Ortege i Gaseta (José Ortega y Gasset). U ovoj knjizi autor pristupa fenomenu ljubavi sa psihološkog, egzistencijalnog i strogo filozofskog stanovišta, odbacujući površna i strogo romantičarska tumačenja.




José Ortega y Gasset (Madrid, 9. svibnja 1883. – Madrid, 18. listopada 1955.) je bio španjolski liberalni filozof i esejist. Djelovao je tokom prve polovice XX. vijeka, u periodu kada je Španjolska vrludala između monarhije, republikanizma i diktature. Njegova je filozofija opisivana kao `filozofija života`, koja je `sadržavala davno skrivene početke u pragmatičnoj metafizici inspiriranom Williamom Jamesom i s generalnom metodom preuzetom iz realističkom fenomenologijom koja je imitirala Edmunda Husserla, koja je služila kako njegovom proto-egzistencijalizmu (prije Martina Heideggera) tako i njegovom realističkom historicizmu, koji je uspoređivan i s Wilhelmom Diltheyjem i Bendettom Croceom.`

Biografija
José Ortega y Gasset je rođen 9. svibnja 1883. u Madridu. Njegov otac, José Ortega Munilla, bio je urednik novina El Imparcial, koje su pripadale obitelji njegove majke, Dolores Gasset. Ortegina obitelj je pripadala liberalnoj i obrazovanoj španjolskoj buržoaziji; liberalna tradicija i novinarski angažman su imali značajan utjecaj na Ortegin kasniji politički aktivizam.

Školovanje je započeo kod isusovaca u Málagi, nakon čega je prvo upisao Univerzitet Duesto u Bilbau, a onda i Fakultet filozofije i književnosti pri Centralnom univerzitetu u Madridu, gdje je doktorirao filozofiju. Od 1905. do 1907. je nastavio obrazovanje u Njemačkoj - Leipzigu, Nürnbergu, Kölnu, Berlinu i posebno Marburgu, gdje su snažan utjecaj na njega izvršili neokantovci Hermann Cohen i Paul Natorp. Po povratku u Španjolsku 1908. godine postao je profesor psihologije, logike i etike u školi Escuela Superior del Magisterio de Madrid, a u listopadu 1910. i redovni profesor metafizike na Complutenseu, popunivši mjesto koje je ranije držao Nicolás Salmerón y Alonso.

Tokom 1917. počeo je pisati za novine El Sol, gdje je, u formi nekoliko eseja, objavio svoja kapitalna djela - España invertebrada (sh. Beskičmena Španjolska, 1921.) i La rebelión de las masas (sh. Pobuna masa, 1930.). Potonje djelo mu je donijelo svjetsku slavu.

Godine 1923. godine osnovao je časopis Revista de Occidente, čiji je voditelj bio do 1936. godine. Časopis je poticao prijevod i komentare najvažnijih autora i tendencija u suvremenoj filozofiji, među kojima su se našli Oswald Spengler, Johan Huizinga, Edmund Husserl, Georg Simmel, Jakob von Uexküll, Heinz Heimsoeth, Franz Brentano, Hans Driesch, Ernst Müller, Alexander Pfänder i Bertrand Russell.

Tokom Druge Republike, Ortega je izabran u Kongres poslanika kao predstavnik provincije León. U parlamentu je predvodio skupinu intelektualaca znanu kao La Agrupación al servicio de la república (sh. Grupa u službi republike), međutim ubrzo je napustio aktivnu politiku, razočaran iskustvima koje je stekao.

Kada je započeo Španjolski građanski rat, Ortega je napustio Španjolsku te je nekoliko godina bio u egzilu, prvo u Parizu i Nizozemskoj, a onda i u Buenos Airesu, vrativši se u Europu tek 1942. godine. Do sredine 1945. se smjestio u Portugalu te je postepeno počeo odlaziti u Španjolsku na kratke posjete. Godine 1948. vratio se u Madrid gdje je oformio Institut za društvene znanosti, na kojemu je i predavao. Tokom posljednjih godina života je dosta putovao, posebice u Njemačku. Umro je 1955. godine u Madridu.