Godina izdanja: 1987
ISBN: 86-343-0129-X
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Odlično očuvano.

Autor - osoba Ježić, Mislav, 1952-
Naslov Rgvedski himni : izvori indijske kulture i indoeuropsko nasljeđe / Mislav Ježić
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik hrvatski
Godina 1987
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Globus, 1987 (Ljubljana : Delo)
Fizički opis 343 str., [1] presavijen list s geogr. kartom ; 29 cm
Drugi autori - osoba Kaštelan, Jure, 1919-1990 (autor dodatnog teksta)
Zbirka Posebna izdanja / [Globus, Zagreb]
Napomene Poezija kao zajedništvo svijeta / Jure Kaštelan: str. 5-7
Staroindijski glasovni sustav, transkripcija i izgovor: str. 277-279
Bibliografija: str. 280-284
Registri.
Predmetne odrednice Vedska književnost

Ježićevo analitičko pero pažljivo s predmeta svoga proučavanja uklanja naknadne, anahronične slojeve komentatorske svijesti i vodi čitaoca na čistinu gdje je izvor, gdje je početak pretvorbe nemisleće i nemišljene zbilje svijeta u njezinu jezikom iskazivu i iskazanu drugotnost. Ta se pretvorba zbilje svijeta u rgvedski iskaz odvija metonimijskim premještanjem obilježja s prirodnih, ne-ljudskih predmeta na čovjekov svijet i na taj se način uspostavlja prvotna (danas nam se čini: davno izgubljena!) ravnoteža između kozmosa i čovjeka, ono stanje u kojem se čovjekov svijet već prepoznaje i problematizira kao identitet (zasebnost), ali se još ne doživljava kao odvojena inakost...
Komparatistička dimenzija Ježićeva istraživanja pored toga što provjerava i potkrepljuje valjanost rezultata provedene analize značenjskih sadržaja Rgvedskih himana ima još jednu, za čitaoca nespecijalista možda i važniju funkciju: pomaže mu da svijet staroindijskih sakralnih tekstova, koje je ranije stečenim znanjem i predrasudnom navikom smatrao manje-više nedohvatljivo dalekim, učini onoliko bliskim koliko mu je blizak svijet Homerovih spjevova i knjiga Starog zavjeta. (Iz recenzije prof. dra Zdravka Malića)

Ovom se knjigom Ježić suvereno uvrstio u slijed velikih učitelja vedologa i predložio je rješenja koja su uvijek ozbiljna, sugestivna i dobro obrazložena te daju ozbiljan prilog teškim problemima razumijevanja i tumačenja, a nerijetko se približavaju njihovu definitivnom rješenju. A povrh toga pisac, za razliku od drugih vedologa, duboko istražuje pitanje koliko je razumijevanje rgvedskih tekstova relevantno i potrebno za potpunije razumijevanje naše vlastite evropske kulturne baštine. Zato se služi razrađenom i dosljednom, strogom kontekstualno-semantičkom analizom indijskih i grčkih izvora, pomoću koje utvrđuje tipove i razine podudarnih jezičnih oblika, mitoloških likova, pjesničkih slika i postupaka, njihove pomake i uvrštavanja u nove sklopove, iz čega izvlači oštroumne zaključke o povijesti i slojevima tekstova i vjerskih predodžaba na indijskom ili grčkom području. Hebrejski mu je tekstovni materijal dostupan tek u prijevodu, pa se tu ograničava samo na načelna rješenja ili na novo formuliranje pitanja koja mogu potaći daljnje istraživanje.
Iz te kratke karakteristike razabire se da Ježićevo djelo nije samo pisano na najvišoj znanstvenoj razini nego je i široko relevantno za svako utemeljenije razmišljanje o pitanjima kulturne i duhovne povijesti, zanimljivo i svježe vidicima koje čitatelju na svakom koraku otvara piščevo nadmoćno znalaštvo.
No svoju najveću vrijednost dobiva ta studija za našega čitatelja upravo kad se objavljuje zajedno s drugim, antologijskim dijelom knjige. U njemu je dan izvrsno odabran izbor rgvedskih himana i to, što je kod nas velika novina, paralelno u izvorniku i u Ježićevu vrsnom prijevodu. Taj prijevod je po sebi znatno djelo. Svi su odabrani tekstovi prevedeni u metru i ritmu koji odgovara izvorniku. U traženju leksičkih i stilskih ekvivalenata on je zahtjevan i dosljedan, upravo uporan, i u tom je postigao zavidan uspjeh. Taj je autorov napor vrijedan i po tome što otkriva i znalački upotrebljava mnoge elemente hrvatskoga pjesničkoga jezika i potvrđuje kolike su velike mogućnosti da se u njem izraze starinski vedski sadržaji i pjesnički ugođaji. To je osobito vrijedan prilog našoj prijevodnoj književnosti i poklanja joj novoosvojeno područje svjetske klasike. (Iz recenzije prof. dra Radoslava Katičića)

Na ovitku i koricama: motiv Sūrynih (Sunčevih) bojnih kola sa stupa ograde hrama Mahābodhi (Buddhina „Velikoga probuđenja“), Bodh Gayā (možda iz razdoblja Śuṅga, 1. st. pr. n. e.).

Rgveda ili Rigveda najstarija je od četiri Vede i jedan od najstarijih sačuvanih spomenika indoevropske književnosti. Njen naziv potiče od sanskrtskih reči ṛc – pohvalni stih, himna – i veda – znanje. Sastavljena je na vedskom sanskrtu i predstavlja zbirku religioznih himni koje su vekovima prenošene usmenim putem.
Rgveda sadrži 1.028 himni, raspoređenih u deset knjiga, odnosno mandala. Himne su posvećene vedskim božanstvima, među kojima posebno mesto zauzimaju Indra, bog ratničke snage i oluje, Agni, božanstvo vatre i posrednik između ljudi i bogova, Soma, istovremeno božanstvo i sveti obredni napitak, kao i Varuna, Surja, Ušas, Ašvini i druga božanstva.
Pored molitava, pohvala i obrednih pesama, Rgveda sadrži kosmogonijske, filozofske i spekulativne himne o nastanku sveta, prirodi božanskog, odnosu čoveka i kosmosa, smrti i besmrtnosti. Posebno je poznata „Himna o stvaranju“, u kojoj se postavlja pitanje da li iko, pa čak i najviše božanstvo, može pouzdano znati kako je svet nastao.
Himne nisu delo jednog autora, već brojnih pesničkih i svešteničkih porodica. Najstariji slojevi zbirke najčešće se smeštaju u drugi milenijum pre nove ere. Njihova precizna versifikacija, bogatstvo metafora i složen simbolički jezik svedoče o razvijenoj pesničkoj tradiciji. Rgveda je dugo čuvana isključivo usmenim prenošenjem, uz stroga pravila izgovora, akcentovanja i ritma, zahvaljujući kojima je tekst sačuvan sa izuzetnom tačnošću.
Kao temeljni tekst vedske religije, Rgveda je od presudnog značaja za proučavanje hinduizma, sanskrtske književnosti, indijske mitologije i istorije indoevropskih jezika. Ona istovremeno predstavlja verski spis, pesničku antologiju i jedan od najvažnijih izvora za razumevanje duhovnog sveta drevne Indije.

MG P41