ISBN: 133
Godina izdanja: 133
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Društvo afekata: za strukturalizam strasti
Frederik Lordon


Knjiga „Društvo afekata: za strukturalizam strasti” autora Frederika Lordona (Frédéric Lordon) ključno je delo savremene francuske sociološke i filozofske misli, na našim prostorima objavljeno 2016. godine u izdanju izdavačke kuće Adresa iz Novog Sada. Delo broji 223 stranice i predstavlja pokušaj da se ekonomska teorija i sociologija oslobode iluzije o „racionalnom čoveku”.

Knjiga nudi duboko razumevanje modernog neoliberalnog kapitalizma koji više ne koristi samo fizičku prisilu, već „kolonizuje” unutrašnji emotivni život pojedinca, pretvarajući radnikovu strast u sopstveno gorivo. Ona je nezaobilazno štivo za sve koji proučavaju savremenu političku teoriju, sociologiju rada i filozofiju politike.



Frédéric Lordon (rođen 15. siječnja 1962.) je francuski ekonomist i filozof,[1] direktor istraživanja CNRS-a u Europskom centru za sociologiju i političku znanost u Parizu. Utjecajna je osoba u francuskom pokretu Nuit debout i redovito je pisao za francuske radio i televizijske medije o francuskoj i europskoj politici, a također piše i redovitu kolumnu za Le Monde diplomatique.[2][3][4] U knjigama, člancima i medijskim nastupima zalagao se za komunizam kao alternativu kapitalizmu te je bio angažiran u projektu ponovnog utemeljivanja društvenih znanosti na materijalizmu inspiriranom Spinozom.[5] Smatra se jednim od najistaknutijih intelektualnih glasova radikalne ljevice u Francuskoj danas.[6]

Obrazovanje
Lordon je studirao na École nationale des Ponts et Chaussées, gdje je započeo studij 1982. i tamo stekao diplomu 1985. godine. Diplomirao je MBA na Institut Supérieur des Affaires 1987. godine. Pod mentorstvom Roberta Boyera na École des hautes études en sciences sociales, doktorirao je 1993. godine, u kojem je `proveo matematičko modeliranje teza Škole za regulaciju o ekonomskoj krizi. U 90-ima, predajući na Sciences Po, a zatim istražujući na CNRS-u, svoju je pozornost usmjerio na formiranje ekonomske politike.`

Karijera
Lordon predaje na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu.

Od 2004. godine obnaša dužnost direktora istraživanja u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS). Član je `Economistes atterrés`. (`Zgroženi ekonomisti`), skupina ekonomista osnovana 2010. godine koja odbacuje stavove mainstream ekonomije, poput hipoteze o učinkovitom tržištu itd.

Kao rani promatrač krize subprime hipoteka, predložio je uvođenje poreza koji je nazvao SLAM, za Shareholder Limited Authorized Margin (Ograničena ovlaštena marža dioničara), čiji bi učinak bio ograničavanje profita tako da profitni pothvati u realnom gospodarstvu ne budu određeni `samo interesima burze`.

Lordon je odigrao ključnu ulogu u usponu pokreta Nuit debout. Napisao je članak u veljačkom izdanju Le Monde diplomatique iz 2016. o filmu Françoisa Ruffina, Merci patron!, opisujući film kao jasan poziv na potencijalni ustanak.[7] To je potaknulo Ruffina da organizira javni skup koji je doveo do organiziranja javne okupacije pariškog Place de la République 31. ožujka 2016.[8] Lordon je govorio na prosvjedu 31. ožujka, ističući ciljeve različitih prosvjednih pokreta.[9] Nikada nije razgovarao s nacionalnim medijima o svojoj ulozi u pokretu, objašnjavajući da ne želi da ga se doživljava kao vođu pokreta bez vođe.[10]

Rad
Iako se za Lordona u ranoj karijeri smatralo da je dužan i uključen u francusku „školu regulacije“ (školu ekonomske misli koja se razvila u Francuskoj 1970-ih i koja je bila dužna teoriji sustava, među ostalima školi Annales), u novije vrijeme se okrenuo mnogo radikalnijem komunističkom stavu te je u brojnim knjigama i člancima zagovarao nužnost imenovanja komunizma kao konkretne političke vizije za postkapitalističko društvo.[6] Lordon je pisao u korist onoga što naziva `neolenjinizmom`, koji definira kao `1) objektivan, odnosno 2) makroskopski, i 3) eksplicitni imperativ strateške koordinacije u adekvatnom obliku. Teško da moram naglašavati golemost problema koje ovaj `adekvatan oblik` sadrži. Važno je ovdje da jedan imperativ vodi drugom. Imperativ strateške koordinacije vodi imperativu razmišljanja o njezinom pravilnom obliku.`[11]

Lordonov rad pokušaj je integriranja Spinozinih koncepata, poput conatusa, u proučavanje političke ekonomije, a Spinozin utjecaj je jasan u svim Lordonovim djelima. U djelu Vivre sans?, Lordon koristi Spinozinu filozofiju kako bi kritizirao određene struje suvremene radikalno lijeve misli, posebno Nevidljivi odbor i Giorgia Agambena, kao i Gillesa Deleuzea, Jacquesa Rancièrea i Alaina Badioua. U djelu In Vivre sans? (2019.), „Koncepcija političke akcije i moći preuzeta od Spinoze stoga se suprotstavlja konstelaciji antipolitičkog koja izbjegava hitne izazove modernog političkog kolektivizma i sukoba putem intranzitivnosti (Deleuzeova postajanja bez budućnosti), estetike (Rancièreovi rijetki politički trenuci) ili virtuoznosti (Badiouov politički subjekt kao izniman mudrac).“[6] Lordon tvrdi da bi se ljevica umjesto toga trebala uhvatiti u koštac s pitanjem svog odnosa prema institucijama, mogućnošću revolucionarne politike i pružiti pozitivnu viziju komunističkog društva.

U djelu Kapitalizam, želja i ropstvo (engleski: Voljni robovi kapitala), Lordon predlaže preispitivanje pitanja rada kombinirajući „marksističko razumijevanje najamnog rada sa Spinozovom antropologijom strasti“, gdje „Marx pruža temeljni okvir: kapitalizam počinje s `golim životom, kojem je potrebna reprodukcija`“ „produkcija“, njezin preduvjet potpuna ovisnost rada o tržištu nakon ograđivanja zajedničkog dobra. „Bazalna želja“ za novcem kao sredstvom za preživljavanje omogućuje kapitalističkom poslodavcu da „zarobi“ želje radnika za vlastite ciljeve. Pogoršanje ravnoteže snaga između njih dvoje omogućilo je neoliberalnom kapitalu da se prepusti deliriju neograničenog zarobljavanja, kao u prijedlozima poslodavaca za smanjenje nezaposlenosti deregulacijom otpuštanja - meta-želji za iskorištavanjem institucionalnih uvjeta za neograničeno ostvarivanje želje.“[5]

On je također kritičar Europske unije. Nakon referenduma o Brexitu 2016., Lordon je napisao da „Dok kada pro-EU komentatori uzvikuju da je `UK odsječen` nakon Brexita, oni su smrtno ozbiljni. Trebali bismo shvatiti siromaštvo ove vrste argumenta kao čvrst pokazatelj političkih i retoričkih krajnosti do kojih je došao tabor „branitelja Europe“, sada mu ne preostaje ništa drugo - ili samo to i utvara „rata“ - da pokuša zadržati val sada u točki koja će sve odnijeti. Nesposoban uvjeriti stanovništvo dokazima o svojim dobrim djelima, neoliberalizam – njegova europska grana na čelu – nema drugog resursa nego oscilirati između imaginarnog repe i logora (bedemi, stražarnice, bodljikava žica) kako bi ih natjerao da to trpe.`[12] Također je kritizirao postupanje Europske unije prema grčkoj vladi Syrize nakon referenduma o financijskoj pomoći 2015., tvrdeći da `od prvog dana vlade Syrize, europske institucije nisu imale drugi projekt osim osigurati da ona prođe, uz primjerenu kaznu koja će je pretvoriti u lekciju za razmišljanje za bilo koju drugu vladu koja bi mogla doći na ideju da ne samo kapitulira; kao da je potrebno izbrisati svaki trag prve autentične promjene vlasti u Europi desetljećima.`