| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 1987
ISBN: 86-7331-098-9
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Književna zajednica Novog Sada 1987 191 strana
očuvanost 4
`Doba praznine` (1983) jedno je od najpoznatijih dela francuskog filozofa i sociologa Žila Lipoveckog. Knjiga analizira promene koje su zahvatile zapadna društva u drugoj polovini 20. veka i opisuje prelazak iz modernog u postmoderno društvo.
Lipovecki tvrdi da više ne živimo u dobu velikih ideologija, kolektivnih projekata i čvrstih autoriteta, već u vremenu u kojem dominiraju individualizam, potrošnja, hedonizam i kultura izbora. Savremeni čovek nije nužno otuđen na klasičan način, već je zaokupljen sopstvenim identitetom, ličnim zadovoljstvom i stalnim oblikovanjem sopstvenog života.
`Doba praznine` ne označava potpuni nedostatak smisla, već slabljenje velikih zajedničkih vrednosti i njihovu zamenu privatnim interesima, fleksibilnim identitetima i kulturom potrošnje.
Strukturalni pregled
1. Uvod: Nastanak postmodernog društva
Lipovecki opisuje kraj klasične moderne.
Glavne karakteristike:
slabljenje velikih političkih ideologija
pad autoriteta religije
nestanak tradicionalnih normi
razvoj društva obilja
rast potrošačke kulture
Osnovna teza:
Društvo više nije organizovano oko kolektivnih ciljeva već oko pojedinca.
2. Novi individualizam
Ovo je centralna tema knjige.
Autor opisuje pojavu personalizovanog individualizma.
Njegove karakteristike:
sloboda izbora
samostalno oblikovanje identiteta
važnost ličnog razvoja
emocionalna autonomija
smanjena vezanost za kolektiv
Pojedinac više ne prihvata unapred zadate društvene uloge.
3. Narcistička kultura
Lipovecki koristi pojam narcizam, ali ne isključivo u psihološkom smislu.
Radi se o društvenom fenomenu.
Njegove osobine:
opsednutost sobom
briga o telu
zdrav život
psihologizacija svakodnevnog života
samopomoć
autentičnost
Pojedinac postaje glavni projekat sam sebi.
4. Slabljenje autoriteta
Tradicionalni autoriteti gube moć:
porodica
škola
država
religija
političke partije
Umesto discipline dolazi:
pregovaranje
tolerancija
fleksibilnost
individualni izbor
5. Potrošačko društvo
Potrošnja postaje osnovni oblik društvene integracije.
Kupovina više nije samo zadovoljavanje potreba.
Ona postaje način:
izražavanja identiteta
stvaranja slike o sebi
pripadanja određenom životnom stilu
Reklama oblikuje želje više nego potrebe.
6. Moda kao društveni model
Moda nije samo odeća.
Ona postaje model funkcionisanja celog društva.
Karakteristike:
brzo menjanje
prolaznost
novitet
kratkotrajno zadovoljstvo
stalna obnova
Logika mode širi se na:
politiku
umetnost
medije
obrazovanje
svakodnevni život
7. Mediji i komunikacija
Masovni mediji razvijaju novu kulturu.
Njene osobine:
spektakl
zabava
brzina
površnost
stalna proizvodnja novih sadržaja
Informacije postaju roba.
8. Politika u postmodernom dobu
Građani postaju manje zainteresovani za:
ideologiju
revoluciju
velike društvene projekte
Umesto toga raste interesovanje za:
kvalitet života
ekologiju
ljudska prava
privatni život
Politika postaje manje konfliktna, a više usmerena na upravljanje svakodnevnim problemima.
9. Paradoksi slobode
Savremeni čovek ima više slobode nego ranije.
Ali istovremeno oseća:
nesigurnost
usamljenost
anksioznost
neodlučnost
stalni pritisak izbora
Više slobode ne znači automatski i više sreće.
Ključni pojmovi :
Individualizam
Personalizacija
Narcizam
Hedonizam
Potrošačko društvo
Društvo obilja
Postmodernost
Moda
Fleksibilnost
Sloboda izbora
Identitet
Autonomija pojedinca
Privatizacija života
Psihologizacija svakodnevice
Samopotvrđivanje
Kultura potrošnje
Masovni mediji
Spektakl
Slabljenje autoriteta
Relativizacija normi
Individualne preferencije
Kvalitet života
Emocionalna autonomija
Površnost
Prolaznost
Novitet
Društvo izbora
Anksioznost
Usamljenost
Postindustrijsko društvo
Glavne teze knjige
Velike ideologije izgubile su svoju privlačnost.
Savremeno društvo organizovano je oko pojedinca.
Potrošnja postaje glavni oblik društvenog života.
Identitet se ne nasleđuje već se neprestano gradi.
Moda postaje osnovni princip savremene kulture.
Sloboda raste, ali raste i osećaj nesigurnosti.
Narcizam je društvena, a ne samo psihološka pojava.
Autoriteti slabe, dok izbor i autonomija dobijaju na značaju.
Postmoderno društvo nije haotično, već funkcioniše kroz logiku tržišta, medija i individualnih preferencija.
Kritike Lipoveckog
Najčešće kritike njegovog pristupa su:
Preuveličava značaj individualizma.
Potcenjuje ekonomske i klasne nejednakosti.
Nedovoljno razmatra političke sukobe i odnose moći.
Njegov opis postmodernosti više odgovara razvijenim zapadnim društvima nego svim društvima.
Značaj dela
Doba praznine smatra se jednim od ključnih dela za razumevanje postmodernog društva, zajedno sa radovima Žan Bodrijar, Zigmunt Bauman i Žan- Fransoa Liotar. Knjiga je posebno važna za oblasti sociologije, filozofije, kulturologije, medijskih studija i političke teorije, jer pokazuje kako su individualizam, potrošnja i mediji postali ključni obrasci organizacije savremenog života.