ISBN: Gar
Godina izdanja: Gar
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Knjiga „Premoreno društvo“ (nemački original: Müdigkeitsgesellschaft, engleski: The Burnout Society) je svetski poznato filozofsko-sociološko delo nemačkog filozofa korejskog porekla Bjunga-Čul Hana. Na našem podneblju knjiga je objavljena 2015. godine u izdanju izdavačke kuće Adresa iz Novog Sada.Ovaj kratki, ali izuzetno uticajni esej predstavlja oštru dijagnozu i patologiju savremenog zapadnog društva, fokusirajući se na to kako je moderni kapitalizam promenio ljudsku psihu.



Han u knjizi tvrdi da smo prošli kroz promenu paradigme – od imunološkog (disciplinskog) društva 20. veka prešli smo u društvo postignuća 21. veka:Društvo postignuća (Leistungsgesellschaft): Dok je staro društvo (opisano kod Fukoa) bilo definisano zabranama, naredbama i rečju `Moraš`, moderno društvo funkcioniše na projektu slobode i krilatici `Možeš`. Ljudi više nisu podčinjeni spoljnim gospodarima, već postaju preduzetnici samih sebe.Samofrakcionisanje i autoeksploatacija: Najgora osobina modernog sistema je to što čovek eksploatiše samog sebe misleći da se ostvaruje. Radimo dobrovoljno do tačke potpunog sloma jer nas na to ne tera niko drugi osim sopstvenog unutrašnjeg pritiska da budemo uspešni i produktivni.Neuronske bolesti: Kao posledica ovog unutrašnjeg pritiska i stalnog pozitivizma (imperativa uspeha), savremeno doba ne oboleva od bakterija i virusa, već od neuronskih poremećaja: sindroma izgaranja (burnout), depresije, i ADHD-a (poremećaja pažnje).Gubitak duboke pažnje (Multitasking): Han kritikuje multitasking, objašnjavajući da to nije civilizacijski napredak, već regresija. Divlje životinje moraju da rade multitasking (dok jedu, paze da ne budu pojedene). Čovek gubi sposobnost za kontemplaciju, duboko razmišljanje i istinski dosadu, koja je koren svake kreativnosti.Duboki umor nasuprot iscrpljenosti: Han pravi razliku između dve vrste umora. Jedan je usamljenički umor koji razdvaja i uništava (umor društva izgaranja), a drugi je „bliski umor” – zajednički mir i zastoj koji omogućava ljudima da ponovo pronađu jedni druge u nedelanju.



Byung-Chul Han (korejski: 한병철; rođen 1959.) je njemački filozof, katolički teolog[1] i kulturni teoretičar rođen u Južnoj Koreji.[2] Bio je profesor na Berlinskom sveučilištu umjetnosti i još uvijek povremeno tamo drži predavanja. Njegov rad uglavnom se usredotočuje na kritike neoliberalizma i njegovog utjecaja na društvo i pojedinca. Iako piše na njemačkom, njegove su knjige najbolje prihvaćene u hispanosferi.[3]

Biografija
Byung-Chul Han studirao je metalurgiju na Korejskom sveučilištu u Seulu[4] prije nego što se 1980-ih preselio u Njemačku kako bi studirao filozofiju, njemačku književnost i katoličku teologiju u Freiburgu im Breisgau i Münchenu.

Han je rekao da je u Njemačku stigao u dobi od 22 godine, bez znanja njemačkog jezika ili čitanja gotovo ikakve filozofije.[5]

Na kraju studija [metalurgije] osjećao sam se kao idiot. Zapravo sam želio studirati nešto književno, ali u Koreji nisam mogao promijeniti studij, a moja obitelj to ne bi dopustila. Nisam imao drugog izbora nego otići. Lagao sam roditeljima i nastanio se u Njemačkoj iako sam se jedva mogao izraziti na njemačkom. [...] Želio sam studirati njemačku književnost. Nisam znao ništa o filozofiji. Saznao sam tko su bili Edmund Husserl i Martin Heidegger kad sam stigao u Heidelberg. Budući da sam romantik, želio sam studirati književnost, ali sam čitao presporo, pa to nisam mogao. Prešao sam na filozofiju. Za proučavanje Hegela brzina nije važna. Dovoljno je moći pročitati jednu stranicu dnevno.

— Byung-Chul Han
Godine 1994. doktorirao je u Freiburgu s disertacijom o Stimmungu, ili raspoloženju, u Martinu Heideggeru.[6]

Godine 2000. pridružio se Odsjeku za filozofiju Sveučilišta u Baselu, gdje je završio habilitaciju. Godine 2010. postao je član fakulteta na Sveučilištu umjetnosti i dizajna u Karlsruheu, gdje su mu područja interesa bila filozofija 18., 19. i 20. stoljeća, etika, socijalna filozofija, fenomenologija, kulturna teorija, estetika, religija, teorija medija i interkulturalna filozofija. Od 2012. do 2017. predavao je filozofiju i kulturne studije na Sveučilištu umjetnosti u Berlinu (UdK), gdje je vodio novoosnovani program općih studija Studium Generale.[7]

Han je autor više od trideset knjiga, od kojih su najpoznatije rasprave o onome što naziva `društvom umora` (Müdigkeitsgesellschaft) i `društvom transparentnosti` (Transparenzgesellschaft). Također je pisao o konceptu shanzhai (山寨), stilu imitativne varijacije, koji prethodi praksama poznatim u zapadnoj filozofiji kao dekonstruktivne.[8]

Hanov trenutni rad usmjeren je na transparentnost kao kulturnu normu koju su stvorile neoliberalne tržišne sile, što on shvaća kao nezasitni poriv prema dobrovoljnom otkrivanju informacija koji graniči s pornografijom. Prema Hanu, diktati transparentnosti nameću totalitarni sustav otvorenosti na štetu drugih društvenih vrijednosti poput srama, tajnosti i povjerenja.[8] Kako bi se pobunio protiv digitalnog kapitalizma, Han ne posjeduje pametni telefon, ne bavi se turizmom, sluša samo glazbu u analognom obliku i godinama je njegovao `tajni vrt`, iskustvo koje opisuje u svojoj knjizi Pohvala Zemlji.[9][10]

Osobni život
Tijekom svoje karijere, Han je odbijao davati radijske i televizijske intervjue i rijetko javno otkriva bilo kakve biografske ili osobne podatke, uključujući svoj datum rođenja.[11] Iako je održao konferenciju za novinare prije nego što je primio nagradu Princeza od Asturije 2025. godine, odbio je tipičnu konferenciju za novinare koja se svake godine nudi dobitniku. Prihvatio je konferenciju za novinare nakon određenog oklijevanja, ali je odgovarao samo na pitanja vezana uz njegov rad. Katolik je.