| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: 102
Godina izdanja: 102
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Knjiga `Prostor i vreme u umetničkim delima` (takođe prevođena i pod naslovom `Analiza prostora i vremena u delima likovnih umetnosti`) kapitalno je teorijsko delo ruskog sveštenika, teologa, naučnika i filozofa Pavela Florenskog (oca Pavela Florenskog), nastalo na osnovu predavanja koja je držao tokom 1920-ih godina na čuvenom moskovskom Vhutemasu (Državne više umetničko-tehničke radionice)
Florenski, koga su savremenici zbog svestranosti i genijalnosti nazivali `ruskim Leonardom da Vinčijem`, u ovoj studiji spaja zakone matematike, fizike, teologije i estetike kako bi analizirao prostor i vreme u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi:Kritika linearne perspektive: Centralna tema dela jeste preispitivanje renesansne linearne perspektive (takozvanog `Albertijevog prozora`). Florenski tvrdi da je linearna perspektiva veštačka, geometrijska apstrakcija koja ne odgovara načinu na koji ljudsko oko zaista doživljava svet. Ona pretpostavlja statično, `jednooko` posmatranje iz jedne fiksne tačke, što odvaja čoveka od stvarnosti.Obrnuta perspektiva (Ikonopis): Nasuprot renesansnom modelu, Florenski brani srednjovekovno slikarstvo i pravoslavni ikonopis koji koriste tzv. obrnutu perspektivu. U njoj se tačka nedogleda ne nalazi unutar slike, već u samom posmatraču – prostor se širi ka njemu. Za autora ovo nije `umetnička nepismenost` predrenesansnih majstora, već svestan izbor i dublji, duhovno i psihološki superiorniji način prikazivanja višedimenzionalne realnosti.Prostor kao živi organizam: Prostor unutar umetničkog dela za Florenskog nije prazna kutija u koju su smešteni predmeti, već dinamična, aktivna i plastična sredina koja poseduje sopstvenu unutrašnju energiju i zakone.Vreme integrisano u prostor: On objašnjava kako statična umetnička dela (slika ili skulptura) zapravo u sebi sadrže vremensku dimenziju. Posmatrač ne vidi sliku odjednom, već njegovo oko `putuje` kroz nju, sintetišući različite tačke gledišta tokom vremena.