| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1997
Jezik: Srpski
Autor: Strani
37539) O KRAJNJIM ŽIVOTNIM SVRHAMA , Oto Vajninger , Paideia Beograd 1997,
Posthumno objavljena zbirka eseja austrijskog filozofa Ota Vajningera iz 1904. godine. Ona predstavlja dublji, duhovniji nastavak njegovog čuvenog dela „Pol i karakter“, istražujući metafiziku, religiju, estetske ideale i moralnu odgovornost pojedinca u svetu.
U ovom delu, Vajninger napušta rani empirizam i okreće se idealizmu i misticizmu. Njegova osnovna preokupacija je traganje za apsolutnom istinom i smislom. Za razliku od svog prvog dela koje je izazvalo veliku polemiku zbog oštrih stavova o polovima, ovde se fokusira na uzvišene teme poput prirode genija, dubokih aspekata ljudske duše, sećanja, zaborava, kao i na odnos čoveka prema Bogu. Kao duboko religiozan i tragičan mislilac, Vajninger u ovim esejima ističe da se ključ kosmičke zagonetke nalazi isključivo u etici. Smatra da je moralni imperativ svakog čoveka da teži duhovnom savršenstvu, prevazilaženju niže, nagonske prirode i ostvarivanju ideje genijalnosti koja je u svakom od nas.
Knjiga se smatra jednim od najoriginalnijih, ali i najneobičnijih dela u istoriji filozofije. Njene misli su ostale izuzetno aktuelne zahvaljujući pokušaju da se uspostave temelji duhovne kulture i hrišćanskih načela u trenucima kada su ona poljuljana. Pogovor za srpsko izdanje ovog dela napisao je čuveni neuropsihijatar i filozof Vladeta Jerotić, naglasivši njenu trajnu vrednost.
Dok je njegova prva knjiga Pol i karakter doživela do 1923. dvadeset i šest izdanja, njegova druga, posthumno objavljena, knjiga O krajnjim životnim svrhama, u mnogo čemu dublja i originalnija, doživela je do 1918. svega četiri izdanja.
Razlozi njegovog samoubistva u 23. godini života ostaju prekriveni velom tajne. Zašto je tako tragično završio život ovaj neobični čovek, duboko prožet verom u Hrista kao Bogočoveka, kome su uzori u filozofiji bili Platon i Knat, Plotin i Avgustin, a u muzici Bah, Betoven, Vagner, Mocart? Ako nije dovoljno tumačenje nekih psihijatara da je reč o duševnoj bolesti od koje je patio, još manje je prihvatljivo objašnjenje koje je sam dao:
Pristojan čovek ide u smrt kada oseti da je konačno zao; prostak mora da bude prisiljen na smrt sudskim postupkom.
mek povez, format 14,5 x 20,5 cm , latinica,218 strana