| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2013
ISBN: 978-99955-666-9-2
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Čelinac : Narodna biblioteka `Ivo Andrić` ; Banja Luka : Filozofski fakultet 2013 606 strana : ilustrovano
odlična očuvanost
Knjiga Osnove tradicionalne i moderne filosofije Japana autora Ostoje D. Đukića pruža pregled razvoja japanske filozofske misli od najstarijih religijskih i kulturnih tradicija do savremene filozofije. Autor pokazuje da se japanska filozofija razvijala pod snažnim uticajem kineske i indijske misli, ali je tokom vremena izgradila sopstvene osobenosti.
Tradicionalna japanska filozofija zasniva se na tri glavna izvora: šintoizmu, budizmu (posebno zen budizmu) i konfučijanizmu. Ova učenja oblikovala su japansko shvatanje prirode, čoveka, društva i morala.
U modernom periodu, naročito posle Meidži restauracije, Japan prihvata zapadnu filozofiju i razvija originalne filozofske pravce koji povezuju istočnu tradiciju sa evropskom mišlju. Posebno mesto zauzima Kjotska škola, koja nastoji da spoji zen budizam i zapadnu filozofiju.
Strukturalni pregled
1. Uvod
nastanak japanske filozofije
istorijski razvoj
uticaji kineske i indijske misli
2. Šintoizam
najstarija japanska religija
kami (božanstva ili duhovi prirode)
priroda kao svetinja
rituali i tradicija
3. Budizam u Japanu
dolazak budizma iz Kine i Koreje
zen budizam
meditacija
prosvetljenje (satori)
4. Konfučijanizam
moral
obrazovanje
društveni poredak
poštovanje porodice i autoriteta
5. Tradicionalna japanska etika
sklad sa prirodom
samodisciplina
odanost
odgovornost
jednostavnost života
6. Moderna japanska filozofija
susret sa zapadnom filozofijom
Meidži restauracija
modernizacija
sinteza Istoka i Zapada
7. Kjotska škola
spoj zen budizma i evropske filozofije
pojam apsolutnog ništavila
samospoznaja
dijalog kultura
8. Savremena japanska filozofija
identitet
tehnologija
etika
globalizacija
odnos tradicije i modernosti
Glavne teme dela
šintoizam
zen budizam
konfucijanizam
moral
priroda
harmonija
meditacija
samodisciplina
modernizacija Japana
susret istočne i zapadne filozofije
Ključni pojmovi, filozofi i njihove ideje
Šintoizam – tradicionalna japanska religija zasnovana na poštovanju prirode i kami.
Kami – božanstva ili duhovi povezani sa prirodom, precima i mestima.
Budizam – učenje koje teži oslobođenju od patnje i dostizanju prosvetljenja.
Zen budizam – pravac budizma koji naglašava meditaciju i neposredno iskustvo istine.
Zazen – sedeća meditacija, osnovna praksa zen budizma.
Satori – iznenadno prosvetljenje ili uvid u pravu prirodu stvarnosti.
Konfučijanizam – učenje koje naglašava moral, obrazovanje, dužnost i društveni sklad.
Harmonija (wa) – ideal skladnih odnosa među ljudima i sa prirodom.
Bušido – etički kodeks samuraja; odanost, čast, hrabrost i samodisciplina.
Meidži restauracija – period modernizacije Japana i prihvatanja zapadnih ideja.
Kjotska škola – pravac koji povezuje zen budizam sa zapadnom filozofijom.
Nišida Kitaro – osnivač Kjotske škole; razvija filozofiju „čistog iskustva“.
Tanabe Hajime – razvija dijalektičku filozofiju i filozofiju samokritike.
Nišitani Keiji – proučava pojam ništavila i odnos budizma i egzistencijalizma.
Apsolutno ništavilo – centralni pojam Kjotske škole; stvarnost se ne može svesti samo na biće, već uključuje i ništavilo kao osnov iskustva.
Samodisciplina – važna vrlina u japanskoj etici i filozofiji.
Priroda – izvor harmonije i duhovnog života.
Sinteza Istoka i Zapada – povezivanje japanske tradicije sa evropskom filozofijom.