| Cena: |
1.490 din
(Predmet je prodat)
|
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 859
Jezik: Srpski
Autor: Strani
ISBN: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Od trenutka kad su De Mestrovi mračni spisi prvi put bili objavljeni 1821, oni su opčinili i prestravili kritičare svojim osporavanjem prosvetiteljskih ideja i pogledom na ljudska bića kao na zločinačke zveri koje se mogu kontrolisati jedino pretnjama silnom kaznom. Užasavajući i bizaran, ovaj rad o dželatu jeste meditacija o ljudskom zlu bez premca. Tokom istorije izvesne knjige su menjale svet i preinačavale čovekove poglede na sebe. De Mestrovo delo je od takvih, jer je podsticalo rasprave, otpore, ratove i revolucije. Izazivalo je i, u neku ruku, prosvetljavalo. Ideje iznesene u njemu šokiraju i, upravo svojom radikalnošću, pomažu nam da sebe upoznamo.
Žozef-Mari de Mestr (fr. Joseph-Marie de Maistre; Šamberi, 1. april 1753 — Torino, 26. februar 1821) bio je pisac, filozof, sudija i diplomata. Smatra se jednim od rodonačelnika evropskog konzervativizma. Iako se danas smatra Francuzom, on je sebe smatrao Savojcem, posebno nakon Francuske revolucije, kada je napustio domovinu i otišao na Sardiniju.[1] Viktor Emanuel I, kralj Pijemonta i Sardinije, postavio ga je za ambasadora u Rusiji 1803. U Sankt Peterburgu je postao miljenik ruskih aristokratskih salona. Tamo je napisao svoja najznačajnija dela.[2] Nakon povratka na Sardiniju 1817, bio je glavni sudija i ministar sve do smrti 1821. Te godine objavljena je njegova najznačajnija knjiga Sanktpeterburške večeri ili Razgovori o ovozemaljskoj vladavini.
Smatra se ključnim misliocem koji se suprostavio prosvetiteljstvu i liberalnim idejama osamnaestog stoleća.[3] Posebno je bio kritičan prema filozofiji Fransisa Bejkona, koga je smatrao rodonačelnikom prosvetiteljstva.[4] Za Mestra je monarhija jedini legitiman i božanski ustrojen oblik vladavine.[5] Iznad kralja je jedino papa, koji treba da odlučuje o najvažnijim svetovnim pitanjima, ali i dželat kao neko ko će kažnjavati one koji ne poštuju poredak. Tvrdio je da je Francuska revolucija racionalno odbacivanje hrišćanstva i da je upravo ona glavni krivac za krvoproliće i haos koji su nastali, jer je tako Bog kaznio promenu poretka sveta.[6][7] Iako se pored Edmunda Berka smatra rodonačelnikom konzervativizma sa širokim uticajem na političku desnicu, Mestrovi spisi izvršili su uticaj i na socijalne utopiste Ogista Konta i Sen Simona i njihovu koncepciju političkog autoriteta.