| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2009
ISBN: 978-86-86761-39-2
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autor - osoba Taurek, Bernhard H. F., 1943- = Taureck, Bernhard H. F., 1943-
Naslov Filozofirati: učiti umirati? : ogled o ikonološkoj modernizaciji naše komunikacije sa smrću i umiranjem / Bernard H. F. Taurek ; prevod sa nemačkog Damir Smiljanić
Jedinstveni naslov Philosophieren: Sterben lernen?. srpski jezik
Ostali naslovi Filozofirati učiti umirati
Vrsta građe stručna monografija
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina 2009
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Adresa, 2009 (Novi Sad : MBM plas)
Fizički opis 277 str. : ilustr. ; 17 cm
Drugi autori - osoba Smiljanić, Damir, 1972- (prevodilac)
Zbirka ǂBiblioteka ǂAdresa ; 8
(broš.)
Napomene Prevod dela: Philosophieren: Sterben lernen? / Bernhard H. F. Taureck
Tiraž 100
Na koricama beleška o autoru i delu
Napomene i bibliografske reference uz svako poglavlje
Bibliografija: str. 261-273.
Predmetne odrednice Smrt (filozofija)
Bernard Taurek je profesor na Tehničkom univerzitetu u Braunšvajgu. Doktorirao je u Tibingenu, a habilitrao u Hamburgu. Bavi se Ničeovom i francuskom filozofijom dvadesetog veka. Piše, u najvećoj meri iz hermeneutičke perspektive, o Rusou, Levinasu, kao i radove iz domena nauke o književnosti, fenomenologije, političke filozofije i istorije duha. Posebno se bavi značenjem i funkcijama metafore u filozofiji i saglasno tome ustanovio je Metaforologiju. Objavio je nekoliko desetina knjiga od Matematički i transcendentalni identitet, 1972 do Slike. Metaforokritički eseji o liberalizmu i revoluciji, 2008.Taurek smatra da se smrti u filozofiji ne poklanja pažnja, iako se filozofija u antici i novom veku definisala kao učenje umiranja. Istražujući načine modernizacije kroz čitanje metafora koje prate filozofsku argumentaciju, Taurek smatra da se sa Kantom faktički odustaje od konstitutivnog govora o transcendenciji. Vraćajući se Platonovom slikovitom govoru o životu duše posle smrti on ispituje mogućnosti za ikonološku modernizaciju. Argumentaciju za takav obrt nalazi kod Epikura, Montenja, Kanta, Hegela, Hajdegera, Sartra ili Levinasa... Sugerišući da diskursi o smrti, koji su danas u opticaju, svojim oplakivanjem novovekovnog zaboravljanja smrti performativno sprovode zaboravljanje modernizacije koja je započela sa Platonom, a nastavlja se sa Epikurom, Lukrecijem, Montenjom i mnogim pesnicima (Šekspirom, Molijerom, Bodlerom, Klajstom ili Hofmanstalom), Taurek u duhu filozofije egzistencije polazi od skrajnute tanatologije starih, kako bi se okušao u post-egzistencijalističkoj modernizaciji.
MG161 (N)