pregleda

THEODOR ADORNO - FILOZOFIJA NOVE MUZIKE


Cena:
670 din
Želi ovaj predmet: 5
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Beograd-Čukarica,
Beograd-Čukarica
Prodavac Nije trgovac

Stefan9193 (2143)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 3895

Moj Dućan Moj Dućan

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1968
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Odlicno ocuvana
S2
THEODOR ADORNO - FILOZOFIJA NOVE MUZIKE
Nemački filozof, sociolog, kompozitor Teodor Adorno, jedan od vodećih predstavnika Frankfurtske škole, veći broj radova posvećuje filozofskoj kritici kulture i posebno estetici i sociologiji muzike. U svom delu Filozofija nove muzike, koje objavljuje 1948. godine izlaže ideju „nove muzike“, koja se zasniva na pretpostavkama estetičkog modernizma i kritici klasične umetnosti.

Filozofija nove muzike se sastoji od dva posebna eseja, Šenberg i napredak i Stravinski i reakcija. Teodor Adorno postavlja muzičke krajnosti u kojima, uočava borbu za kulturnu budućnost Evrope: između ljudske emancipacije i varvarstva, između tehnike kompozicije i dostignuća austrijskog kompozitora, teoretičara muzike Arnolda Šenberga i ruskog kompozitora Igora Stravinskog, koje dijalektički suprotstavlja.

Prvi deo dela Šenberg i napredak uvodi pitanje muzičkog stila kao kaljenje protiv patnje, na koje kratko aludira u svom delu Dijalektika prosvetiteljstva. Šenbergova muzika, u strogoj formi i restriktivnoj tehnici, sama po sebi izražava propadanje ljudskog subjektiviteta i predstavlja oličenje Adornove moderne umetnosti filozofije. Za razliku od njega, prema Adornu Igor Stravinski predstavlja sve regresivne, destruktivne komplikacije solidarnosti koja očajnički želi da održi iluziju identiteta. Muziku Stravinskog on određuje kao proračunati mehanizam slučajnosti i lakoće i masovne ornamentike, koja poziva publiku da zajedno uništi svoj subjektivitet.

Po Teodoru Adornu filozofija muzike je danas moguća samo kao filozofija nove muzike. Mogućnost same muzike, kaže Adorno, postala je neizvesna. Zato što muzika slepo i bez pogovora sledi istorijsku tendenciju svog vlastitog materijala i u izvesnom smislu se prodaje svetskom duhu, ona ubrzava katastrofu koju istorija sprema da priredi umetnosti.

Teodor Adorno ne govori o definitivnom kraju muzike. On smatra da ona može preživeti samo ako se emancipuje i od dvanaesttonske tehnike, koju će apsorbovati slobodno komponovanje, a njena pravila spontani kritički duh.

Saljem posle uplate na račun broj

205-9001030764284-23 NLB komercijalna banka
Na ime: Katarina Bajić, Beograd
Kontarktirati me po uplati na kupindu.
Uplatiti cenu knjige plus tiskovina
Licno preuzimanje je ISKLJUČIVO na adresi sa kupinda (Cukarica stari Cerak u blizini velikog parka Bele vode-Belo vrelo ili Lav auta)- adresu dobijate po kupovini predmeta.



Predmet: 83716825
Odlicno ocuvana
S2
THEODOR ADORNO - FILOZOFIJA NOVE MUZIKE
Nemački filozof, sociolog, kompozitor Teodor Adorno, jedan od vodećih predstavnika Frankfurtske škole, veći broj radova posvećuje filozofskoj kritici kulture i posebno estetici i sociologiji muzike. U svom delu Filozofija nove muzike, koje objavljuje 1948. godine izlaže ideju „nove muzike“, koja se zasniva na pretpostavkama estetičkog modernizma i kritici klasične umetnosti.

Filozofija nove muzike se sastoji od dva posebna eseja, Šenberg i napredak i Stravinski i reakcija. Teodor Adorno postavlja muzičke krajnosti u kojima, uočava borbu za kulturnu budućnost Evrope: između ljudske emancipacije i varvarstva, između tehnike kompozicije i dostignuća austrijskog kompozitora, teoretičara muzike Arnolda Šenberga i ruskog kompozitora Igora Stravinskog, koje dijalektički suprotstavlja.

Prvi deo dela Šenberg i napredak uvodi pitanje muzičkog stila kao kaljenje protiv patnje, na koje kratko aludira u svom delu Dijalektika prosvetiteljstva. Šenbergova muzika, u strogoj formi i restriktivnoj tehnici, sama po sebi izražava propadanje ljudskog subjektiviteta i predstavlja oličenje Adornove moderne umetnosti filozofije. Za razliku od njega, prema Adornu Igor Stravinski predstavlja sve regresivne, destruktivne komplikacije solidarnosti koja očajnički želi da održi iluziju identiteta. Muziku Stravinskog on određuje kao proračunati mehanizam slučajnosti i lakoće i masovne ornamentike, koja poziva publiku da zajedno uništi svoj subjektivitet.

Po Teodoru Adornu filozofija muzike je danas moguća samo kao filozofija nove muzike. Mogućnost same muzike, kaže Adorno, postala je neizvesna. Zato što muzika slepo i bez pogovora sledi istorijsku tendenciju svog vlastitog materijala i u izvesnom smislu se prodaje svetskom duhu, ona ubrzava katastrofu koju istorija sprema da priredi umetnosti.

Teodor Adorno ne govori o definitivnom kraju muzike. On smatra da ona može preživeti samo ako se emancipuje i od dvanaesttonske tehnike, koju će apsorbovati slobodno komponovanje, a njena pravila spontani kritički duh.
83716825 THEODOR ADORNO - FILOZOFIJA NOVE MUZIKE

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.