Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
ISBN: usporedbom sa Kantom

Ethos spoznaje u evropskoj i indijskoj filosofiji *3186*2026

Čedomil Veljačić autor
Izdavač: BIGZ, Beograd 1982; Filozofska biblioteka
mek povez, latinica,strana 120,.format 20cm.,težina 200.grama

stanje knjige - vrlo očuvana knjiga nema ispisivanja

********sadržaj knjige na slikama********

Ethos spoznaje u evropskopj i u indijskoj filozofiji - Čedomil Veljačić


Želim da i ovaj letimičan osvrt na posebne vidove ethosa spoznaje zaključim još jednom usporedbom sa Kantom-njegovim priznanjem pouke koju je našao kod svoga preteče na ovom području Rusoa:`Ranije sam vjerovao da je želja za znanjem,koja nas iscrpljuje,ono što daje dostojanstvo ljudsom životu...Ruso je ispravio to moje shvaćanje...Tako sam naučio da poštujem ljude`
Prevedena na Kantov jezik ta velika pouka koju je Kant dobio od Rusoa glasi:Moral je osnov onog dostojanstva koje je svojstveno samo čoveku.`(Č.Veljačić:Ethos spoznaje...)

Pokušaji da se sistematski iznese na vidjelo ili, jednostavnije rečeno, prikaže ili izloži filozofsko mišljenje istočnih tradicija tako da jedan mogući “prikaz” ili “izlaganje” vude u imaginarnoj ulozi sistema ili uokvirenja jedne slike koja se neizbježno u njemu lomi i prelama u oblicima koji joj nisu sasma prikladni, prispodobivi, pa ponekad niti priručni, u svom krajnjem ishodu uvijek boluju od raznih nedostataka, manjkavosti i svoje vrsti nedorečenosti. Ova nedorečenost ne odgovara uvijek prirodi nedorecivosti, niti šutnja ili, radije, prešućivanje kategorijalnih određenja temelja filozofskog mišljenja nije ekvivalent za prirodu šutljivosti o onome što se ne izriče – bilo kao “plemenita šutnja” o “posljednjim” metafizičkim pitanjima, bilo kao izbjegavanje odgovora na pitanja egzistencije ukoliko ona prekoračuju granice u kojima su “suvisla” kolebanja u pogledu etičkog. Svim je ovim pokušajima zajednički nazivnik upravo upornost zahtjeva za sistemom na mjestima na kojima se u istočnim tradicijama rado odigravaju iskliznuća u filozofiju i umjetnost življenja za koja se već pokazalo da mu je svaki sistem, najblaže rečeno, preuzak, nedostatan, pa i izlišan. Takva filozofija življenja nije uvijek isto što i “životno ustrojstvo filozofije”[1] , kao što niti mislilački tipovi nisu uvijek sasma podatni znanoj postmodernoj psihoanalitici i ispisivanju nove povijesti “filozofskih za-stranjenja”.[2] Premda svako tumačenje otvara novi vidokrug razumijevanja i temeljnih postavki i ozračja filozofskog mišljenja ne bi trebalo smetnuti s uma da je i ono samo izraz svojih navlastitih pretpostavki i svojih nutarnjih potreba, te ponekad i nije “tumačenje Drugoga”, već posredstvom Drugog, tumačenje sebe samog i osvjetljavanje svojih uporišta.