| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Stari grad, Beograd-Stari grad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
LJUBODRAG DUCI SIMONOVIĆ
POBUNA ROBOTA
Izdavač - Zapis, Beograd
Godina - 1981
88 strana
20 cm
Edicija - Biblioteka Dijalog
Povez - Broširan
Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja
SADRŽAJ:
Predgovor
NASTANAK MODERNOG SPORTA
Feudalno društvo
Buržoasko društvo
Socijalističko društvo
SUŠTINA TAKMIČENJA
Postajanje čoveka vrednosnim bićem
Problem afirmacije
Takmičenje kao osnovna istorijska mogućnost afirmacije čoveka
Istorijski sadržaj vrednovanja čoveka
Zašto po svaku cenu treba postići veći rezultat
Kritika `prirodnog osnova` takmičenja
PROFESIONALIZAM
`Kvalitet` profesionalizma
Vaspitna uloga `kvaliteta`
Mase i profesionalni sport
Paraziti profesionalizma
Čemu `kvalitet` profesionalizma u stvari služi
`Kvalitet` sporta i specijalizacija
Analogija sa umetnošću
NEKI ASPEKTI JUGOSLOVENSKOG SPORTA
Sportisti - vanustavna kategorija građana
Zašto nema radnika u upravama
Problem reamaterizacije
Uloga trenera
Tendencije u našem sportu
BORBA ZA HUMANIJI SPORT - BORBA ZA HUMANIJE DRUŠTVO
Protiv zabluda
Egzistencijalno-esencijalni osnov potrebe za autentičnim čovekom
Prevazilaženje efektivizma
Problem revolucionarne svesti
Nastojanja ka promeni u samom sportu
`Krajnji` domet humanog razvoja sporta
`Postoji u čoveku nešto što je jače od straha, od stida, od znanja, nešto što ga goni napred, što doživljava kao zrak svetlosti koji seče tminu, dajući joj mogućnost, dajući joj sadržaj, dajući joj život... Nešto što je jače od istorije, od večnosti - potreba za istinom.
Ne pišem ove redove stoga kao opravdanje, kao bežanje od onoga u čemu sam i sam učestvovao, za šta snosim odgovornost, breme koje mi upravo istina tovari na leđa... Ne pišem ove redove da bih se iskupio za zločine pričinjene revoluciji, istinskom napretku, humanom, na šta me je nagnala potreba da imam, da budem... Ne pišem ove redove zato što mrzim, zato što prezirem, što želim da se svetim, rezigniran, možda, što više nisam na rasklimatan postolju idola...
Pišem ove redove jer nemam nage da ćutim, da prolaim pored pitajućih pogleda mladosti, onih kojima istorija treba, radi budućnosti, radi dostojanstva, radi čovečnosti... Osećam da sam ostao dužan za reč, za misao, za kazivanje, kao i svi mi, uostalom...`
Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.