| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2007
ISBN: 978-86-86611-07-9
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Akademska knjiga 2007 114 strana
odlična očuvanost
Rezime i analiza**
1. Položaj dela u Hajdegerovoj filozofiji
Ontologia pripada Hajdegerovoj ranoj fazi, u kojoj on razvija teme koje će kulminirati u Sein und Zeit (1927). Ovo delo označava prelaz:
od fenomenologije Huserla,
ka sopstvenoj filozofiji bivstvovanja,
u kojoj je polazište konkretno, živo, svakodnevno postojanje (faktičnost).
2. Osnovne ideje
Faktičnost kao temelj ontologije
Hajdeger odbacuje apstraktnu, metafizički shvaćenu ontologiju.
Umesto toga, kaže:
filozofija mora da počne od življene situacije,
od našeg bivanja-u-svetu,
od fakticiteta — neposredne upletenosti u svet,Istoriju, navike, rad, strah, druge ljude.
Faktičnost nije „činjenica“, nego struktura načina na koji jesmo.
Hermeneutika postojanja
Hajdeger smatra da:
čovek nije objekat nauke, već ono biće koje razume sebe,
pa je potrebna „hermeneutika“ — tumačenje značenja našeg postojanja,
filozofija mora biti analiza ekzistencijalnih struktura.
Hermeneutika nije tehnika tumačenja tekstova, već samostvarajuće samorazumevanje bića koje postoji.
Preokret fenomenologije
Hajdeger prihvata Huserlov poziv „vratiti se stvarima samima“, ali ga radikalizuje:
fenomeni nisu idealne svesti,
nego pojave u svetu svakodnevice,
pa fenomenologija postaje analiza „bitisanja“ (Dasein).
To je osnova kasnije fundamentalne ontologije.
3. Glavni pojmovi dela
1. Dasein („tu-bitak“)
Čovek nije „duša“, „subjekat“, niti „racionalno biće“.
Heidegger ga redefiniše kao:
biće koje jeste u svetu,
biće koje je odnos,
biće za koje njegovo sopstveno bivstvovanje predstavlja pitanje.
2. Bivanje-u-svetu
Nije prostorni odnos. To je:
uvek već uključenost u smisaone celine: rad, brigu, govor, navike, prošlost.
čovek je uvek već u svetu, ne može se posmatrati „sa strane“.
3. Briga (Sorge)
Fundamentalni način postojanja:
briga za sebe,
angažovanost u poslovima,
briga za druge,
usmerenost ka budućnosti.
Briga postaje centralna kategorija u Biću i vremenu.
4. Svakodnevica (Alltäglichkeit)
Nasuprot romantičnim uzletima, Hajdeger prvo analizira:
razgovor, brigu, strah, dosadu,
uobičajene oblike ponašanja („man“, das Man).
Svaki „uzvišeni“ oblik mišljenja raste iz svakodnevice.
4. Metod
Fenomenološka destrukcija
Hajdeger vrši „razgrađivanje“ istorije metafizike, pokazujući kako su tradicionalni koncepti (supstanca, subjekat, razum) prikrili pitanje bivstvovanja.
Hermeneutički krug
Razumevanje postojanja uvek se kreće između:
prethodnih shvatanja,
i novog tumačenja.
To nije greška već metodski princip.
5. Značaj dela
1. Rano formuliše teme koje će oblikovati Sein und Zeit
Dasein
Fakticitet
Briga
Svakodnevica
Bivanje-u-svetu
2. Uvodi hermeneutiku kao filozofiju postojanja
Hajdeger pomera hermeneutiku sa tumačenja teksta na tumačenje samog bića čoveka.
3. Kritički raskid sa klasičnom metafizikom i Huserlovom fenomenologijom
Pokazuje da svest nije osnova:
postojanje je osnova svesti.
Ontologia (hermeneutika fakticiteta) predstavlja jedno od najvažnijih dela rane Hajdegerove filozofije. U njemu se formira novi pristup ontologiji: umesto apstraktnih bića i metafizičkih kategorija u središte dolazi konkretno ljudsko postojanje kao dinamičan, istorijski i interpretativni proces. Hajdeger pokazuje da filozofija mora početi od analize ljudskog bivanja-u-svetu, jer se samo tu otkriva značenje bivstvovanja kao takvog. Ovo delo je temelj za razumevanje celokupnog njegovog kasnijeg opusa.