| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Mladenovac, Beograd-Mladenovac |
Godina izdanja: 2003
ISBN: 86-84091-14-0
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Metaphysica 2003 326 strana
odlična očuvanost
„Večna filozofija“ je knjiga Oldosa Hakslija iz 1945. godine koja istražuje zajedničke duhovne istine pronađene u svetskim mističnim i religioznim tradicijama. Haksli sastavlja odlomke iz različitih vera – uključujući zen budizam, hinduizam, taoizam i hrišćanski misticizam – kako bi ilustrovao ono što on definiše kao zajedničku, osnovnu metafiziku božanske stvarnosti koja postoji i transcendentalno i imanentno. Knjiga tvrdi da je krajnji cilj ljudskog života postizanje direktnog, ujedinjujućeg znanja o ovoj Božanskoj osnovi identifikovanjem sa svojim večnim Ja, procesom koji uključuje duhovnu disciplinu i „samoponištavanje“ ili zaboravljanje ega.
Ključni koncepti
Božanska stvarnost: Haksli definiše večnu filozofiju kao razumevanje božanske stvarnosti koja je suštinska za svet stvari, života i umova.
Zajednička duhovna mudrost: Knjiga tvrdi da se ova božanska stvarnost može doživeti kroz direktnu intuiciju koja je zajednička svim glavnim verskim tradicijama.
Ljudski potencijal: Tvrdi da ljudi imaju dvostruku prirodu, sa fenomenalnim egom i večnim Ja, i da je svrha života usklađivanje sa ovim večnim Ja kako bi se postiglo ujedinjujuće znanje o Božanskom Osnovu.
Duhovna praksa: Knjiga naglašava da postizanje ovog cilja zahteva duhovnu disciplinu, vrlinu i uništavanje sebičnog ega kroz dela koja se ne čine zbog prijatnih senzacija, već zbog same dobrote.
Sadržaj i struktura
Haksli se oslanja na tekstove iz raznovrsnih tradicija, kao što su Bhagavad Gita, Upanišade, Dijamantska sutra i spisi mistika poput Majstora Ekharta i Rumija.
Knjiga je strukturirana oko ovih odabira, pri čemu Haksli daje komentare kako bi istakao zajedničke duhovne teme i uvide koje sadrže.
Takođe uključuje esej u kome Haksli razmatra evoluciju svoje religiozne misli i svoju kritiku moderne nauke, za koju je verovao da često ignoriše duhovne ili estetske aspekte stvarnosti.