| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Jezik: Srpski
ISBN: Ss
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Élisabeth Badinter (rođena Bleustein-Blanchet; rođena 5. ožujka 1944.)[1] je francuska filozofkinja, autorica i povjesničarka.
Najpoznatija je po svojim filozofskim traktatima o feminizmu i ulozi žena u društvu. Zagovara liberalni feminizam i prava migrantskih radnika u Francuskoj. Badinter se opisuje kao osoba posvećena prosvjetiteljskom racionalizmu i univerzalizmu.[2] Zalaže se za `umjereni feminizam`.[3] Anketa časopisa Marianne news iz 2010. proglasila ju je `najutjecajnijom intelektualkom Francuske`, prvenstveno na temelju njezinih knjiga o pravima žena i majčinstvu.[4]
Badinter je najveća dioničarka Publicis Groupe, multinacionalne tvrtke za oglašavanje i odnose s javnošću, te predsjednica njezina nadzornog odbora.[3][5] Ove dionice dobila je u nasljedstvo od svog oca, Marcela Bleustein-Blancheta, koji je osnovao tvrtku.[6] Prema Forbesu, jedna je od najbogatijih francuskih građanki s neto vrijednošću od 1,8 milijardi američkih dolara u 2012. godini.[7]
Rani život
Badinter je rođena u Boulogne-Billancourtu, kao majka Sophie Vaillant i Marcela Bleustein-Blancheta, osnivača Publicisa.[8] Sophie Vaillant bila je unuka Édouarda Vaillanta, francuskog ljevičarskog političkog vođe i društvenog aktivista. Elizabethina majka odgojena je kao rimokatolkinja u srednjoj klasi, a kasnije se nakon udaje preobratila na judaizam. Odgojila je Elisabeth u židovskoj vjeri.[9]
Elisabeth i njezine dvije sestre odgojene su od strane roditelja koji su vjerovali u jednakost spolova.[2] Srednjoškolsko obrazovanje stekla je na L`école alsacienne, privatnoj školi u Parizu. Tijekom adolescencije, Badinter je pročitala djelo Simone de Beauvoir Drugi spol, koje je duboko utjecalo na njezine stavove, inspirirajući je da se posveti doktoratu filozofije na Sveučilištu Sorbonne. Specijalistica je za francusku povijest doba prosvjetiteljstva.[10]
Karijera
Nakon studija, Badinter je predavala na École polytechnique.[11] Njezina prva knjiga pod naslovom L`Amour en plus objavljena je 1980. godine i postavlja pitanje je li majčinska ljubav isključivo prirodni instinkt ili tendencija pojačana u kulturnom kontekstu, u kojem se očekuje ponašanje majčinske naklonosti.[12]
U svom kritičkom djelu L`un est l`autre, objavljenom 1987. godine, Badinter promišlja o komplementarnosti muških i ženskih osobina u rodnim identitetima i sukobima koji nastaju kada su te komplementarnosti podvrgnute ugnjetavanju. Badinter zaključuje da će novo doba rodnih sličnosti dovesti do promjene rodnih identiteta i revolucije moralnih vrijednosti.[13]
Njezin traktat iz 2003. godine, La fausse route, bavi se mizandrijom i viktimizacijom žena od strane francuskih suvremenih feministkinja. „Sustavno poricanje ženske moći i nasilja, stalno prikazivanje žena kao potlačenih i stoga nevinih produbljuje pukotine podijeljenog čovječanstva: žrtve muške opresije s jedne strane i svemoćni krvnici s druge.“ [14] Kritizira esencijaliste unutar feminističkog pokreta, tvrdeći da „Muškarac nije neprijatelj.“ [2]
Politički aktivizam
Tijekom kontroverze oko islamskog marame u Francuskoj 1989. godine, Badinter, Régis Debray, Alain Finkielkraut, Élisabeth de Fontenay i Catherine Kintzler napisali su otvoreno pismo tadašnjem ministru obrazovanja Lionelu Jospinu, zahtijevajući da se učenicima koji odbijaju skinuti marame za glavu ne dopusti pohađanje državnih škola. [15] Badinter smatra da francuski javni obrazovni sustav treba biti oslobođen bilo kakve vjerske pripadnosti i da neutralnost u javnim institucijama sekularističke države mora prevladati nad izražavanjem individualnosti u njima. [16] U intervjuu za Financial Times, kaže: „Religije Knjige oduvijek su se borile protiv onoga što bi oslobodilo žene ili olakšalo njihove živote... Stalno govorimo o muslimanskim radikalima, ali to je općenitije.“[17]
Osobni život
Godine 1966. udala se za odvjetnika Roberta Badintera, koji će postati ministar pravosuđa pod Françoisom Mitterrandom.[2] Élisabeth i Robert Badinter imaju jednu kćer i dva sina.