Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Voždovac, Beograd-Voždovac |
ISBN: .
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Vladimir Filipović (Ludbreg, 26. juli 1906 - Silba, 26. juni 1984), hrvatski filozof.
Djelovanje do 1945
Filipović je osnovnu školu pohađao u Novskoj, gimnaziju u Bjelovaru i Zagrebu, gdje maturira 1925. Studira filozofiju i slavistiku u Zagrebu, te potom u Münchenu i Berlinu (1926.-1927). Diplomirao je 1929 u Zagrebu, 1930 kod Alberta Bazale brani doktorsku dizertaciju Problem vrijednosti – Historijska i kritičko-sistematska rasprava.
Nakon doktorata radi na gimnazijama u Karlovcu i Korenici, a 1932 zapošljava se kao asistent na Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojom će ostati slijedeće 44 godine. Pored fakulteta postaje tajnik tadašnjeg Pučkog sveučilišta, osnovanog na inicijativu A. Bazale, a od 1939 postaje sveučilišni docent.
Za vrijeme NDH, za razliku od profesora Alberta Bazale i svog kolege docenta Pavla Vuk-Pavlovića, uspjeva zadržati položaj sveučilišnog nastavnika.
Djelovanje 1945.-1984.
Nakon Drugog svjetskog rata 1945. Bazala i Vuk-Pavlović su vraćeni na Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta-Zagreb. No Bazala umire već 1947, a Vuka-Pavlovića su krajem te godine u instruiranoj akciji studenti- skojevci otjerali s fakulteta. Tako je Vladimir Filipović praktički ostajo jedini stariji nastavnik na Odsjeku Filozofije i njegov predstojnik od 1948.[1] On je bio i jedini nastavnik koji je otvoreno govorio da nije marksistički filozof, - što je u to vrijeme bilo neobično hrabro. Tad se marksizam smatrao za nešto iznad svih ostalih filozofskih pogleda na svijet - nešto poput naučnog pogleda na svijet. Filipović je svojim mlađim kolegama; asistentima i docentima otkrivao svijet dijalektičkog i historijskog materijalizma, i nastojao sačuvati duh prave filozofije. Od 1952 Filipović je izvanredni, a od 1957. i redovni profesor na Filozofskom fakultetu, na kojem predaje sve do odlaska u mirovinu 1976.[1] Njegovo pedagoško, strukovno, izdavačko i organizacijsko djelovanje bilo je od golemog značaja za dalji razvoj filozofije u Hrvatskoj pa i u drugim dijelovima tadašnje Jugoslavije.
K7