Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Henri de Lubac THE UN-MARXIAN SOCIALIST A study of Prudhon
jako lepo očuvano
The Un-Marxian Socialist A study of Proudhon by Henri De Lubac (1948)
Henri De Lubac
Published by Sheed and Ward, 1948
Pjer Žozef Prudon (fr. Pierre-Joseph Proudhon; [5] Bezanson, 15. januar 1809 — Pariz, 19. januar 1865) je bio francuski socijalista,[6][7][8][9] ekonomista i socijalni filozof koji se smatra jednim od prvih anarhističkih mislilaca (bio je prvi mislilac koji je sebe nazvao anarhistom).[10][11][12] Mnogi smatraju Prudona „ocem anarhizma“.[13] Prudon je postao član Francuskog parlamenta nakon Revolucije 1848. godine, nakon čega je sebe nazivao federalistom.[14] Prudon je slobodu kojoj je težio opisao kao „sintezu komunizma i svojine“.[15] Neki smatraju da je njegov mutualizam deo individualističkog anarhizma[16][17][18] dok ga drugi smatraju delom socijalnog anarhizma.[19][20][21]
Pjer Žozef Prudon
Pjer Žozef Prudon
Lični podaci
Datum rođenja
15. januar 1809.
Mesto rođenja
Bezanson, Francuska
Datum smrti
19. januar 1865. (56 god.)
Mesto smrti
Pariz, Francuska
Filozofski rad
Uticaji od
Aleksandar Hercen[1] Adam Smit[2]
Uticao na
Mihailo Dragomanov[3] Viktor Igo[4]
Biografija
Socijalna filozofija
uredi
Prudon smatra da društvo i odnose u njemu treba urediti prema ljudskoj prirodi. Vrhovni princip čovekove prirode jeste pravda i zato je ona ne samo osnova za vrednovanje sadašnjosti i budućnosti već i princip na kome se treba organizovati novi poredak. Na socijalnom planu, pravda je nešto više od “interesa i računa”, ona je snaga duše koja ostvaruje pravo; osnov ljudskog društva, društvene kohezije i zajedničkog života. Pravda ne proističe iz spolja nametnutog autoriteta, niti iz društva i odnosa u njemu. Bit čoveka i njegove društvenosti je u njemu samom. Drugo bitno svojstvo čoveka je rad, koji je takođe nepromenljiv i večan. Pravda i dostojanstvo su u nama samima. Spoznaja, poštovanje i odbrana dostojanstva u sebi samome i u drugome jeste pravda. Pravda se ostvaruje preko razuma. Temeljna pretpostavka pravde je sloboda i to takva da individua poštuje dostojanstvo drugih ljudi i da poštuje principe solidarnosti u društvenom životu.
Mutualizam
uredi
Prudonov mutualizam (uzajamnost) je poredak koji proizilazi iz individualne volje, rada i razuma. Jedini princip tog poretka je slobodni pojedinac, a on je pak slobodan samo ako spozna pravu prirodu i ako postupa u skladu sa njom. Ta sloboda je nespojiva sa bilo kakvim autoritetom, nasiljem, ugnjetavanjem i ne može da postoji tamo gde postoji nejednakost. Jednakost proizilazi iz pravde, iz urođenih osobina ljudi, iz identičnosti razuma i težnje za očuvanjem dostojanstva. Ona se ogleda u pravu pojedinca da raspolaže celokupnim proizvodom svoga rada, tj. suština jednakosti je u socijalnoj slobodi čoveka kao privatnog vlasnika, privatnog proizvođača tj. privatnog individuuma.
Uzajamno poštovanje interesa i dostojanstva - poštovanje za poštovanje, jemstvo za jemstvo, usluga za uslugu tj. mutualizam, jeste jednakost. Proudon kaže da sadašnji poredak nije poredak pravde, slobode i jednakosti već poredak opšteg i progresivnog zla. On smatra da Francuska revolucija nije uspela jer je ekonomska struktura društva ostala nedirnuta, politika je nadvladala ekonomiju, stvrajući protivrečnosti između rada i autoriteta, slobode i poretka tj. političke ekonomije i politike. Smisao politike nije u domenu politike (promena vlasti), već u domenu socijalne ekonomije. Politička konstitucija počiva na autoritetu, suverenitetu i nasilju nad pojedincima. Tražiti njenu bit je besmisleno jer je autoritet, kao i božanstvo, stvar vere, a ne spoznaje.
Kritika države
uredi
Prema Prudonu, politički princip, Država, izgrađen je na sledećim dogmama: prvobitna pokvarenost ljudske prirode, bitna nejednakost života, večni karakter suprotnosti i ratova i fatalnost bede. Iz ovih dogmi nužno slede: neophodnost Države tj. pokornost, rezignacija i vera. Odatle proizilazi podela naroda na kaste i klase, koje su jedna drugoj podređene, svrstane i poređane u piramidu na čijem se vrhu nalazi vlast; administrativna centralizacija; pravosudna hijerarhija, policija i verski rituali. Taj sistem vlade-države-političke konstitucije ima za cilj: prosvećivanje i opravdanje pokornosti građana Državi; pokornost siromašnog čoveka bogatom; radnika parazitu; laika svešteniku, itd. Prudon tvrdi da je Država organizam za održavanje nejednakosti, potčinjavanje i ugnjetavanje ljudi. Ona je zato prepreka za stvaranje pravednog poretka. Nije dovoljno samo reći to da je Država zlo već i to da zlo treba ukloniti i treba dati odgovor na pitanje kako to učiniti. Proudon smatra da su izbori obična lakrdija, direktno zakonodavstvo i direktna uprava su iluzije u postojećem sistemu. Ako se stari poredak zasniva na autoritetu i veri tj. utemeljen je po božanskom pravu, novi je zasnovan po ljudskom pravu tj. na spontanoj delatnosti industrije saglasno sa društvenim i individualnim razumom.
Vizija novog društva
uredi
Proudon je zamišljao društvo u kom bi ljudska etička priroda i smisao za moralnu odgovornost bili tako razvijeni da bi vlast, koja bi regulisala i štitila društvo, bila nepotrebna. Proudon je odbijao korišćenje sile u nametanju bilo kog sistema ljudima. U idealnom stanju društva, što je on nazivao anarhijom, ljudi bi se ponašali na odgovoran i etički način, po svojoj slobodnoj volji.
U Prudonovom socijalnom učenju politički poredak je poredak zakona a ekonomski je poredak ugovora. Poredak ugovora bi trebalo da zameni poredak zakona na sledeći način: umesto vlada – industrijska organizacija, umesto zakona - ugovori, umesto političke vlasti - ekonomske snage, umesto starih klasa građana - kategorije i funkcije poljoprivrede, industrije, trgovine, itd, umesto javne snage - kolektivna snaga, umesto vojske - industrijska udruženja, umesto policije - istovetnost interesa, umesto političke - ekonomska centralizacija. To je poredak bez funkcionera, intelektualna centralizacija ekonomskih snaga. Novi poredak bi trebalo da bude zasnovan na organskoj vezi slobodnih i suverenih individualnih volja koji se ostvaruje preko harmonije njihovih interesa, a ne preko nasilne centralizovanosti koju sprovodi Država. Time se ukidaju klase a sporovi između slobodnih pojedinaca se rešavaju sporazumno a ne bunama, revolucijama i nasiljem.
Dela
uredi
1840 Qu`est ce que la propriété? (Šta je svojina?)
1846 Système des contradictions économiques ou Philosophie de la misère (Filozofija bede)
1861 La Guerre et la Paix (Rat i mir)
1863 Du principe Fédératif (Principi federalizma)
1866 Théorie de la propriété (Teorija svojine)
anarhizam anri de lubak