ISBN: Db
Godina izdanja: Db
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ima dve rupe na tabaku, nista strasno!
Sve ostalo uredno!

David Ernest Apter (18. prosinca 1924. – 4. svibnja 2010.) bio je američki politolog i sociolog. Bio je profesor komparativnog političkog i društvenog razvoja na katedri Henryja J. Heinza i viši znanstveni istraživač na Sveučilištu Yale.

Rođen je 18. prosinca 1924. Predavao je na Sveučilištu Northwestern, Sveučilištu u Chicagu (gdje je bio izvršni tajnik Odbora za komparativno proučavanje novih nacija), Sveučilištu Kalifornije (gdje je bio direktor Instituta za međunarodne studije) i Sveučilištu Yale, gdje je imao zajedničku funkciju u politologiji i sociologiji te je bio direktor Odjela za društvene znanosti, predsjedatelj sociologije i jedan od osnivača Centra za humanističke znanosti Whitney. Izabran je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti 1966. godine.[1]

Bio je Guggenheimov stipendist, gostujući stipendist na All Souls Collegeu u Oxfordu, stipendist Instituta za napredne studije u Princetonu, New Jersey, stipendist Centra za napredne studije u bihevioralnim znanostima u Palo Altu, Kalifornija, stipendist Nizozemskog instituta za napredne studije, kao i predavač Phi Beta Kappa. Provodio je terenska istraživanja o razvoju, demokratizaciji i političkom nasilju u Africi, Latinskoj Americi, Japanu (Sanrizuka Struggle itd.) i Kini.

Godine 2006. bio je prvi dobitnik nagrade Zaklade Mattei Dogan za doprinos interdisciplinarnim istraživanjima.[2]

Apter je umro u svom domu u North Havenu, Connecticut, od komplikacija uzrokovanih rakom 4. svibnja 2010.





James Bysse Joll FBA (21. lipnja 1918. – 12. srpnja 1994.) bio je britanski povjesničar i sveučilišni predavač čija djela uključuju Porijeklo Prvog svjetskog rata i Europu od 1870. Također je pisao o povijesti anarhizma i socijalizma.

Život i karijera
Joll je rođen 21. lipnja 1918. u Bristolu[1] i školovao se u Winchesteru, Sveučilištu u Bordeauxu i New Collegeu u Oxfordu. Pridružio se britanskoj vojsci 1940. godine, na kraju služeći u Izvršnoj upravi za specijalne operacije. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Oxford, završio studij i tamo postao instruktor. Bio je stipendist i tutor u politici od 1947. do 1950. godine. Zatim se prebacio na St Antony`s College. Godine 1955. upoznao je slikara i povjesničara umjetnosti Johna Goldinga;[2] njih dvojica su uspostavili dugu vezu koja je trajala do Jollove smrti.[3]

Dok je bio u Oxfordu, Joll je napisao knjigu o Drugoj internacionali (1955.) i knjigu o Léonu Blumu, Waltheru Rathenauu i Filippu Tommasu Marinettiju, pod nazivom Intelektualci u politici (1960.). Godine 1964. objavio je djelo Anarhisti, koje je pokazalo njegove isprepletene interese za kulturu, događaje, političku filozofiju i pojedinačne osobnosti koje oblikuju povijest ljevičarskog pokreta.

Godine 1967. Joll je napustio St. Antony`s u Oxfordu kako bi predavao na Londonskoj školi ekonomije kao Stevensonov profesor međunarodne povijesti.[1] Njegovo najpoznatije djelo bilo je Europa od 1870.: Međunarodna povijest, koje se pojavilo 1973. Vratio se biografiji 1977. svojom knjigom o talijanskom marksističkom intelektualcu Antoniju Gramsciju; iste je godine izabran za člana Britanske akademije. Nekoliko nagrada na Odsjeku za međunarodnu povijest na Londonskoj školi ekonomije i dalje nosi njegovo ime. Kasnije je pružio utočište Anthonyju Bluntu, Goldingovom kolegi u Institutu Courtauld i bivšem učitelju, nakon što je Blunt razotkriven kao bivši sovjetski špijun, zbog čega je Joll bio napadnut u tisku.