Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem |
Grad: |
Beograd-Ralja, Beograd-Sopot |
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: xxx
Oto Vajninger - O krajnjim životnim svrhama,
TVRD povez
KAO NOVA
Predgovor - Moris Rapaport
Pogovor - Vladeta Jerotić
Prevod - Branimir Živojinović
Izdavač - Paideia, Beograd
Godina - 1997
Per Gint` i Ibzen (sadrži ponešto o erotici, o mržnji i ljubavi, o zločinu, o idejama oca i sina)
Beleške ostale u vidu aforizama (sadrže psihologiju sadizma i mazohizma, psihologiju ubistva, misli o etici, praroditeljskom grehu itd.)
O karakterologiji (sadrži O tragaocima i sveštenicima, O Šileru, Odlomke o Rihardu Vagneru i `Parsifalu`)
O jednosmernosti vremena i njenom etičkom značaju, pored spekulacija o vremenu prostoru, volji uopšte
-O retrogradnim kretanjima
-Problem vremena
-Dodatak
Metafizika (sadrži ideju univerzalne simbolike, psihologiju životinjua - sa prilično potpunom psihologijom zločinca - itd.)
-Metafizika
-Psihologija životinja
--Pas
--Konj
-Opšte primedbe
-Biljke
-Anorganska priroda
Kultura i njen odnos prema veri, strahu i znanju
Poslednji aforizmi
VLADETA JEROTIĆ - Pogovor
`Integralni tekst knjige O krajnjim životnim svrhama austrijskog mislioca Ota Vajningera (1880-1903), koji je preveo Branimir Živojinović, prvi put je objavljen na srpskom jeziku 1997. godine u izdanju PAIDEIE.
Dok je njegova prva knjiga Pol i karakter doživela do 1923. dvadeset i šest izdanja, njegova druga, posthumno objavljena, knjiga O krajnjim životnim svrhama, u mnogo čemu dublja i originalnija, doživela je do 1918. svega četiri izdanja.
Vera u Isusa Hristosa, po Vajningeru je centralna tema ljudskog života. `Čovek iznutra ni od čega ne može da propadne kao od nedostatka vere`
Razlozi njegovog samoubistva u 23. godini života ostaju prekriveni velom tajne. Zašto je tako tragično završio život ovaj neobični čovek, duboko prožet verom u Hrista kao Bogočoveka, kome su uzori u filozofiji bili Platon i Kant, Plotin i Avgustin, a u muzici Bah, Betoven, Vagner, Mocart? Ako nije dovoljno tumačenje nekih psihijatara da je reč o duševnoj bolesti od koje je patio, još manje je prihvatljivo objašnjenje koje je sam dao: pristojan čovek ide u smrt kada oseti da je konačno zao; prostak mora da bude prisiljen na smrt sudskim postupkom.`
218 strana