Cena: |
990 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1975
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju
Ideja fenomenologije : pet predavanja / Edmund Huserl
predgovor i stručna redakcija Milan Damnjanović
preveli Slobodan Novakov, Vlastimir Đaković
Jezik srpski
Godina 1975
Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1975 (Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod)
Fizički opis 104 str. ; 20 cm
Mala filozofska biblioteka / BIGZ
Prevod dela: Die Idee der Phänomenologie
Tiraž 5.000
Str. 5-10: Mesto `Ideje fenomenologije` (1907) u razvoju Huserlovog mišljenja / Milan Damnjanović.
Predmetne odrednice
Husserl, Edmund, 1859-1938
Fenomenologija
Ovaj Huserlov spis, sačinjen 1907. a objavljen posthumno, predstavlja prekretnicu u razvitku Huserlovog mišljenja, i to ne samo na putu od Logičkih istraživanja(1900/1901) ka Idejama za čistu fenomenologiju i fenomenološku filozofiju (1913) već i ka čitavom daljem radu, sve do njegovog poznog dela. Tako Huserl ovde formuliše nešto što ostaje nepromenjeno tokom celog njegovog potonjeg vrlo značajnog misaonog razvitka i što definitivno karakteriše njegov položaj u istoriji filozofije ovog stoleća.
Prema vlastitom samosvedočenju, Huserl je zapao u krizu, dovodeći u pitanje svoju egzistenciju kao filozofa, posle neuspeha koji je doŽiveo kandidujući se za profesora u Getingenu (1906). Posumnjao je u svoj novi filozofski početak koji je nazvao fenomenologijom i već unekoliko izložio u Logičkim istraživanjima, tako da je preduzeo radikalnu reviziju svog gledišta. Iz toga suočavanja sa sopstvenim filozofskim radom, s idejom fenomenologije, proistekao je spis koji se ovde u prevodu objavljuje.
»Saznanje je u svim svojim uobličavanjima psihički doživljaj: saznanje subjekta koji saznaje. Njemu nasuprot stoje saznati objekti. Ali kako saznanje može biti sigurno u svoje slaganje sa saznatim objektima, kako ono može da prevaziđe sebe i da pouzdano sretne svoje objekte? tj saznanju postaje zagonetka ona, prirodnom mišljenju sama po sebi razumljiva, datost objekta saznanja ...
Otkud znam ja, onaj koji saznanjem, i kako mogu ikad pouzdano znati da ovi saznajni akti nisu samo moji doživljaji već da postoji i ono što oni saznaju, da uopšte postoji nešto što bi se kao objekat moglo staviti nasuprot saznanju?«