ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1974.drugo izdanje
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Knjiga je iz 1974. godine, 2. izdanje! Retko se nalazi ovakav primerak ocuvane knjige, KAO NOVE-NEKORISCENE, STANJE ODLICNO(5)!Prema većini tumača ovo je najvažnija od tri Kritike Immanuela Kanta, i predstavlja, zapravo, nastavak prve Kritike. Pojam kritika za Kanta znači – granica, mogućnost. Dakle, on ovdje ne kritizira praktički um, već ispituje granice njegovih mogućnosti.
Autor : Immanuel Kant
Ostali autori : Sonnenfeld, Povez : Tvrdi sa zastitnim omotom
Viktor Dragutin : [preveo] [redigirao i predgovor napisao: Milan Kangrga]
Izdanje : 2. izd.
Izdavac : ` Naprijed`, Zagreb ,1974.god. Pismo : Latinica
Naslovnica :Ratko Janjić-Jobo
Dimenzije 20 x 14 cm
Broj strana:216
Materijalni opis : 216 str. ; 20 cm
Nakladnički niz : Filozofska biblioteka
Napomena:`Prijevod djela: Kritik der praktischen Vernunft`.
Str. 7-28: Teorijsko i praktičko u Kantovoj filozofiji / Milan Kangrga.
Predmetna odrednica:Immanuel Kant, 1724-1804 (praktična filozofija)
Etika : Klasifikacijska oznaka
17 Moralna filozofija. Etika. Praktična filozofija
Jezik : Srpski
Građa:Knjiga
Opis:
Prema većini tumača ovo je najvažnija od tri Kritike Immanuela Kanta, i predstavlja, zapravo, nastavak prve Kritike. Pojam kritika za Kanta znači – granica, mogućnost. Dakle, on ovde ne kritizira praktički um, već ispituje granice njegovih mogućnosti.
Kratki opis:
`Kritika praktičkog uma` Immanuel Kant
Teorijska upotreba uma bavila se predmetima same moći spoznavanja, a kritika toga uma u pogledu te upotrebe odnosila se zapravo samo na čistu moć spoznavanja, jer je ona pobuđivala sumnju. Kasnije se i potvrdila ta sumnja da se ona moć spoznavanja lako gubi preko svojih granica, među nedostižive predmete ili čak međusobno protivurječno pojmove. S praktičkom upotrebom uma stoji već drukčije. U njoj se um bavi odredbenim razlozima volje. (…) Ako mi odsada možemo pronalaziti razloge da bismo dokazali kako to svojstvo uistinu pripada ljudskoj volji (a tako i volji svih umnih bića), onda se time dokazuje ne samo to da čisti um može biti praktički, nego da je samo on, a ne empirijsko-ograničeni um, na neuvjetovan način praktički.
Kant je svoje etičko učenje iznio u djelu Kritika praktičkog uma, 1788. godine. U tumačenju etike Kant polazi od pojma dobre volje. Za njega je to dobro po sebi, bez ikakvih ograničenja, koje ima za svrhu jedino ispunjenje dužnosti, odnosno poštivanje zakona. Moralno se djelovanje zasniva na samokontroli jer svaki čovjek već ima a priorni zakon koji nam naređuje kako da se ponašamo. Taj moralni zakon Kant naziva kategoričkim imperativom. Kant je dao više definicija kategoričkog imperativa. Jedna od tih je: „Radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada svih drugih“. Mada svaki čovjek ima u svojoj svijesti moralni zakon, od njegove volje zavisi hoće li ga poštovati ili ne. Tako je moralni zakon preduvjet „praktičkog uma“. Teorijska upotreba uma bavila se predmetima same moći spoznavanja, a kritika toga uma u pogledu te upotrebe odnosila se zapravo samo na čistu moć spoznavanja, jer je ona pobuđivala sumnju. Kasnije se i potvrdila ta sumnja da se ona moć spoznavanja lako gubi preko svojih granica, među nedostižive predmete ili čak međusobno protivurječno pojmove. S praktičkom upotrebom uma stoji već drukčije.

U njoj se um bavi odredbenim razlozima volje. (…) Ako mi odsada možemo pronalaziti razloge da bismo dokazali kako to svojstvo uistinu pripada ljudskoj volji (a tako i volji svih umnih bića), onda se time dokazuje ne samo to da čisti um može biti praktički, nego da je samo on, a ne empirijsko-ograničeni um, na neuvjetovan način praktički.