ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Db
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Citat: „Treba zbijati šalu s demokracijom.

(…) Humor je nužan zarad dobrog funkcionisanja institucija.(…) Uzmite naime bilo koju demokraciju. Uklonite li svaki humor, kako u svakodnevnom životu tako i u političkom, dobit ćete, na kraju poduhvata totalitarnu državu u punom njenom sjaju.

(…) Kada se u nas uvuče strah od neprijateljstava tada se zlo sklanja u naš oprez i širi svoju zarazu.“

Kroki: Maestralna knjiga u kojoj se Đavo, odnosno zlo kao izuzetno perfidan fenomen promatra na najrazličitije načine. Jednostavno, duhovito, duboko. Najopasniji, najpogubniji đavo je uvek u nama samima. Knjiga je svojevrstan dragulj i zato što ju je preveo Frano Cetinić koji je u posveti napisao: „U spomen na dubrovačkog barda Milana Milišića, ubijenog za vreme velike trešnje Dubrovnika AD 1991, kada su generali rigali na Grad mržnju iz podrumskog kluba književnika.“

Izdavač: „Gradac“, prevod F.Cetinić, 147 strana.

Izvod iz knjige

Imam jednog prijatelja u poslovnom svijetu. Zove se Mr.Tajm i svako ga poznaje.

Mr.Tajm vjeruje da je vrijeme novac. Zarađuje mnogo novca, a ipak nikad nema vremena.Da li je to zato što Mr. Tajm nema vremena nizašto drugo osim novac? Ili pak recipročna izvedenica ovog slavnog diktuma nije istinita? Nije, zasigurno. Novac nije vreme, naprotiv, to je gubljenje vremena. Nalazimo se dakle pred jednosmjernom konvertibilnošću: preobrazba vremena u novac, bez povratne mogućnosti. Mnogi će potrošiti mnogo vremena da bi napravili nešto novca, dok drugi prave mnogo novca za djelić vremena. Baš me briga, ali ono što doista zapanjuje jest činjenica da Mr. Tajm može spiskati čitavo bogatstvo, ali nema ni sekunde vremena. Prosjaci, naprotiv, imaju vremena koliko im je volja. Koliko im je volja da nemaju novca; vremena da ga iščekuju; i naposljetku, da ne očekuju ništa više. Možda u tom trenutku upravo otkrivaju nešto što nema svoje cijene? Mr. Tajm to ne bi vidio ni da mu se prstom ukaže, jer nije potrebno mnogo vremena promatriti te stvari da bi one uopće i postojale.

Mr. Tajm nikad neće imati vremena. Nikad Mr. Tajm nema vremena: vreme ima njega.

Poznato je da je Đavo Vladar Vremena, kao što je Bog Kralj Večnosti. Vreme bez kraja, eto Pakla. Savršena nazočnost, eto Večnosti.



Denys Louis de Rougemont (8. rujna 1906. - 6. prosinca 1985.), poznat kao Denis de Rougemont (francuski: [dəni də ʁuʒmɔ̃]), bio je švicarski pisac i kulturni teoretičar koji je pisao na francuskom. Jedan od nekonformista 1930-ih, bavio se pogibeljima totalitarizma s kršćanskog gledišta. Nakon Drugog svjetskog rata promicao je europski federalizam.

Život
Studirao je na Sveučilištu u Neuchâtelu iu Beču, a zatim se preselio u Pariz 1930. Tamo je pisao i uređivao razne publikacije, družeći se s personalističkim grupacijama i nekonformistima 1930-ih: s Emmanuelom Mounierom i Arnaudom Dandieuom, utemeljio je časopise Esprit i L`Ordre Nouveau, a također je suosnivač časopisa, s Rolandom de Puryjem, o egzistencijalnoj teologiji, Hic et Nunc.[1]

U lipnju 1940., bojeći se da će defetizam i pritisak nacističke propagande (i vojske) navesti saveznu vladu da se pokori Nijemcima i odrekne se tradicionalnih demokratskih vrijednosti Švicarske, predvodio je s profesorom Sveučilišta u Zurichu Theophilom Spoerrijem skupinu mladih ljudi koja je stvorila organizaciju civilnog društva pod nazivom Gotthard League kako bi obranila i kršćanske vrijednosti i neovisnost Švicarske. De Rougemont je napisao manifest pokreta i 22. srpnja `Apel švicarskom narodu` koji je naširoko objavljen u švicarskom tisku kako bi se prikupila podrška pokretu.[2]

Kasnije 1940., nakon što je napisao oštru kolumnu u švicarskim novinama koja je razbjesnila njemačku vladu, poslan je u Sjedinjene Države i vodio francusko emitiranje za Glas Amerike. Također je predavao na École Libre des Hautes Études u New Yorku prije nego što se vratio u Europu 1946. [1]

Osnovao je u Ženevi `Centre Européen de la Culture` 1950. [3], a 1963. [4] `Institut Universitaire d`Etudes Européennes` (IUEE, `Graduate Institute of European Studies`, pridružen Sveučilištu u Ženevi) . Bio je predsjednik pariškog Congrès pour la Liberté de la Culture.[1] Njegovo vjerojatno najutjecajnije djelo je Ljubav u zapadnom svijetu (1939., 1956., 1972.; engleski prijevodi 1940., 1956., 1982.).

Akademska godina 1989.–1990. na College of Europe nazvana je u njegovu čast.

Pokopan je u Cimetière de Plainpalais u Ženevi.