pregleda

U zagrljaju Đavla - Deni de Ružmon


Cena:
1.290 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7788)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14509

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Db
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Citat: „Treba zbijati šalu s demokracijom.

(…) Humor je nužan zarad dobrog funkcionisanja institucija.(…) Uzmite naime bilo koju demokraciju. Uklonite li svaki humor, kako u svakodnevnom životu tako i u političkom, dobit ćete, na kraju poduhvata totalitarnu državu u punom njenom sjaju.

(…) Kada se u nas uvuče strah od neprijateljstava tada se zlo sklanja u naš oprez i širi svoju zarazu.“

Kroki: Maestralna knjiga u kojoj se Đavo, odnosno zlo kao izuzetno perfidan fenomen promatra na najrazličitije načine. Jednostavno, duhovito, duboko. Najopasniji, najpogubniji đavo je uvek u nama samima. Knjiga je svojevrstan dragulj i zato što ju je preveo Frano Cetinić koji je u posveti napisao: „U spomen na dubrovačkog barda Milana Milišića, ubijenog za vreme velike trešnje Dubrovnika AD 1991, kada su generali rigali na Grad mržnju iz podrumskog kluba književnika.“

Izdavač: „Gradac“, prevod F.Cetinić, 147 strana.

Izvod iz knjige

Imam jednog prijatelja u poslovnom svijetu. Zove se Mr.Tajm i svako ga poznaje.

Mr.Tajm vjeruje da je vrijeme novac. Zarađuje mnogo novca, a ipak nikad nema vremena.Da li je to zato što Mr. Tajm nema vremena nizašto drugo osim novac? Ili pak recipročna izvedenica ovog slavnog diktuma nije istinita? Nije, zasigurno. Novac nije vreme, naprotiv, to je gubljenje vremena. Nalazimo se dakle pred jednosmjernom konvertibilnošću: preobrazba vremena u novac, bez povratne mogućnosti. Mnogi će potrošiti mnogo vremena da bi napravili nešto novca, dok drugi prave mnogo novca za djelić vremena. Baš me briga, ali ono što doista zapanjuje jest činjenica da Mr. Tajm može spiskati čitavo bogatstvo, ali nema ni sekunde vremena. Prosjaci, naprotiv, imaju vremena koliko im je volja. Koliko im je volja da nemaju novca; vremena da ga iščekuju; i naposljetku, da ne očekuju ništa više. Možda u tom trenutku upravo otkrivaju nešto što nema svoje cijene? Mr. Tajm to ne bi vidio ni da mu se prstom ukaže, jer nije potrebno mnogo vremena promatriti te stvari da bi one uopće i postojale.

Mr. Tajm nikad neće imati vremena. Nikad Mr. Tajm nema vremena: vreme ima njega.

Poznato je da je Đavo Vladar Vremena, kao što je Bog Kralj Večnosti. Vreme bez kraja, eto Pakla. Savršena nazočnost, eto Večnosti.



Denys Louis de Rougemont (8. rujna 1906. - 6. prosinca 1985.), poznat kao Denis de Rougemont (francuski: [dəni də ʁuʒmɔ̃]), bio je švicarski pisac i kulturni teoretičar koji je pisao na francuskom. Jedan od nekonformista 1930-ih, bavio se pogibeljima totalitarizma s kršćanskog gledišta. Nakon Drugog svjetskog rata promicao je europski federalizam.

Život
Studirao je na Sveučilištu u Neuchâtelu iu Beču, a zatim se preselio u Pariz 1930. Tamo je pisao i uređivao razne publikacije, družeći se s personalističkim grupacijama i nekonformistima 1930-ih: s Emmanuelom Mounierom i Arnaudom Dandieuom, utemeljio je časopise Esprit i L`Ordre Nouveau, a također je suosnivač časopisa, s Rolandom de Puryjem, o egzistencijalnoj teologiji, Hic et Nunc.[1]

U lipnju 1940., bojeći se da će defetizam i pritisak nacističke propagande (i vojske) navesti saveznu vladu da se pokori Nijemcima i odrekne se tradicionalnih demokratskih vrijednosti Švicarske, predvodio je s profesorom Sveučilišta u Zurichu Theophilom Spoerrijem skupinu mladih ljudi koja je stvorila organizaciju civilnog društva pod nazivom Gotthard League kako bi obranila i kršćanske vrijednosti i neovisnost Švicarske. De Rougemont je napisao manifest pokreta i 22. srpnja `Apel švicarskom narodu` koji je naširoko objavljen u švicarskom tisku kako bi se prikupila podrška pokretu.[2]

Kasnije 1940., nakon što je napisao oštru kolumnu u švicarskim novinama koja je razbjesnila njemačku vladu, poslan je u Sjedinjene Države i vodio francusko emitiranje za Glas Amerike. Također je predavao na École Libre des Hautes Études u New Yorku prije nego što se vratio u Europu 1946. [1]

Osnovao je u Ženevi `Centre Européen de la Culture` 1950. [3], a 1963. [4] `Institut Universitaire d`Etudes Européennes` (IUEE, `Graduate Institute of European Studies`, pridružen Sveučilištu u Ženevi) . Bio je predsjednik pariškog Congrès pour la Liberté de la Culture.[1] Njegovo vjerojatno najutjecajnije djelo je Ljubav u zapadnom svijetu (1939., 1956., 1972.; engleski prijevodi 1940., 1956., 1982.).

Akademska godina 1989.–1990. na College of Europe nazvana je u njegovu čast.

Pokopan je u Cimetière de Plainpalais u Ženevi.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 78313121
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Citat: „Treba zbijati šalu s demokracijom.

(…) Humor je nužan zarad dobrog funkcionisanja institucija.(…) Uzmite naime bilo koju demokraciju. Uklonite li svaki humor, kako u svakodnevnom životu tako i u političkom, dobit ćete, na kraju poduhvata totalitarnu državu u punom njenom sjaju.

(…) Kada se u nas uvuče strah od neprijateljstava tada se zlo sklanja u naš oprez i širi svoju zarazu.“

Kroki: Maestralna knjiga u kojoj se Đavo, odnosno zlo kao izuzetno perfidan fenomen promatra na najrazličitije načine. Jednostavno, duhovito, duboko. Najopasniji, najpogubniji đavo je uvek u nama samima. Knjiga je svojevrstan dragulj i zato što ju je preveo Frano Cetinić koji je u posveti napisao: „U spomen na dubrovačkog barda Milana Milišića, ubijenog za vreme velike trešnje Dubrovnika AD 1991, kada su generali rigali na Grad mržnju iz podrumskog kluba književnika.“

Izdavač: „Gradac“, prevod F.Cetinić, 147 strana.

Izvod iz knjige

Imam jednog prijatelja u poslovnom svijetu. Zove se Mr.Tajm i svako ga poznaje.

Mr.Tajm vjeruje da je vrijeme novac. Zarađuje mnogo novca, a ipak nikad nema vremena.Da li je to zato što Mr. Tajm nema vremena nizašto drugo osim novac? Ili pak recipročna izvedenica ovog slavnog diktuma nije istinita? Nije, zasigurno. Novac nije vreme, naprotiv, to je gubljenje vremena. Nalazimo se dakle pred jednosmjernom konvertibilnošću: preobrazba vremena u novac, bez povratne mogućnosti. Mnogi će potrošiti mnogo vremena da bi napravili nešto novca, dok drugi prave mnogo novca za djelić vremena. Baš me briga, ali ono što doista zapanjuje jest činjenica da Mr. Tajm može spiskati čitavo bogatstvo, ali nema ni sekunde vremena. Prosjaci, naprotiv, imaju vremena koliko im je volja. Koliko im je volja da nemaju novca; vremena da ga iščekuju; i naposljetku, da ne očekuju ništa više. Možda u tom trenutku upravo otkrivaju nešto što nema svoje cijene? Mr. Tajm to ne bi vidio ni da mu se prstom ukaže, jer nije potrebno mnogo vremena promatriti te stvari da bi one uopće i postojale.

Mr. Tajm nikad neće imati vremena. Nikad Mr. Tajm nema vremena: vreme ima njega.

Poznato je da je Đavo Vladar Vremena, kao što je Bog Kralj Večnosti. Vreme bez kraja, eto Pakla. Savršena nazočnost, eto Večnosti.



Denys Louis de Rougemont (8. rujna 1906. - 6. prosinca 1985.), poznat kao Denis de Rougemont (francuski: [dəni də ʁuʒmɔ̃]), bio je švicarski pisac i kulturni teoretičar koji je pisao na francuskom. Jedan od nekonformista 1930-ih, bavio se pogibeljima totalitarizma s kršćanskog gledišta. Nakon Drugog svjetskog rata promicao je europski federalizam.

Život
Studirao je na Sveučilištu u Neuchâtelu iu Beču, a zatim se preselio u Pariz 1930. Tamo je pisao i uređivao razne publikacije, družeći se s personalističkim grupacijama i nekonformistima 1930-ih: s Emmanuelom Mounierom i Arnaudom Dandieuom, utemeljio je časopise Esprit i L`Ordre Nouveau, a također je suosnivač časopisa, s Rolandom de Puryjem, o egzistencijalnoj teologiji, Hic et Nunc.[1]

U lipnju 1940., bojeći se da će defetizam i pritisak nacističke propagande (i vojske) navesti saveznu vladu da se pokori Nijemcima i odrekne se tradicionalnih demokratskih vrijednosti Švicarske, predvodio je s profesorom Sveučilišta u Zurichu Theophilom Spoerrijem skupinu mladih ljudi koja je stvorila organizaciju civilnog društva pod nazivom Gotthard League kako bi obranila i kršćanske vrijednosti i neovisnost Švicarske. De Rougemont je napisao manifest pokreta i 22. srpnja `Apel švicarskom narodu` koji je naširoko objavljen u švicarskom tisku kako bi se prikupila podrška pokretu.[2]

Kasnije 1940., nakon što je napisao oštru kolumnu u švicarskim novinama koja je razbjesnila njemačku vladu, poslan je u Sjedinjene Države i vodio francusko emitiranje za Glas Amerike. Također je predavao na École Libre des Hautes Études u New Yorku prije nego što se vratio u Europu 1946. [1]

Osnovao je u Ženevi `Centre Européen de la Culture` 1950. [3], a 1963. [4] `Institut Universitaire d`Etudes Européennes` (IUEE, `Graduate Institute of European Studies`, pridružen Sveučilištu u Ženevi) . Bio je predsjednik pariškog Congrès pour la Liberté de la Culture.[1] Njegovo vjerojatno najutjecajnije djelo je Ljubav u zapadnom svijetu (1939., 1956., 1972.; engleski prijevodi 1940., 1956., 1982.).

Akademska godina 1989.–1990. na College of Europe nazvana je u njegovu čast.

Pokopan je u Cimetière de Plainpalais u Ženevi.
78313121 U zagrljaju Đavla - Deni de Ružmon

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.