Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1986
ISBN: 86-349-0015-0
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Odlično očuvano!
Autor - osoba Bloch, Ernst, 1885-1977 = Bloh, Ernst, 1885-1977
Naslov Ateizam u kršćanstvu : Ernst Bloch / preveo s njemačkoga Hrvoje Šaranović
Jedinstveni naslov Atheismus im Crristentum
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1986
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Naprijed, 1986
Fizički opis 275 str. ; 24 cm
Drugi autori - osoba Šarinić, Hrvoje, prevodilac = Šarinić, Hrvoje, prevodilac
Zbirka Biblioteka religija i mistika
Napomene Prevod dela: Atheismus im Crristentum
Registar.
Predmetne odrednice Ateizam – Hrišćanstvo
Hrišćanski ateizam je svetonazor koji odbacuje veru u Boga, ali prihvata Isusovo učenje, a posebno Isusovo moralno učenje. Kršćanski ateizam karakteriše stav o nepostojanju Boga, distanciranje od Crkve kakva postoji u današnjem svetu i pridavanje središnjeg mesta Isusu u filozofsko-teološkim razmatranjima.
Većina hrišćanskih ateista misli da je Isus iz Nazareta bio mudar i dobar čovek, i prihvataju njegovo moralno učenje, ali odbijaju ideju o njemu kao božanstvu. Hrišćanski ateisti vide Isusa kao primer onoga što hrišćanin treba da bude. Hamilton kaže da slediti Isusa znači biti „uz bližnjega, biti za njega`, znači biti čovek, pomagati drugim ljudima, i dalje čovečanstvu.
Hrišćanski ateisti smatraju da je religija unutrašnje duhovno iskustvo, da nema drugog sveta, osim materijalnog sveta oko nas, da ne postoji nešto što se zove Bog odvojeno od osobe koja veruje u njega, da je „Bog` samo reč za najviše duhovne ideale, a Bog-govor je jezičko sredstvo koje nam omogućava da razgovaramo o najvišim idealima i daje smisao našim životima.
Suvremeni kršćanski ateizam je često povezan sa ničeanskom teologijom smrti Boga. Hrišćanski ateisti uglavnom ne veruju u postojanje Boga, iako neki od njih doslovno veruju u smrt Boga. Thomas J. J. Altizer, poznati hrišćanski ateist, često govori o smrti Boga kao o oslobađajućem događaju. U svojoj knjizi „Evanđelje hrišćanskog ateizma` (The Gospel of Christian Atheism) on kaže:
„Svaki čovek danas koji je otvoren za iskustvo zna da je Bog odsutan, ali samo hrišćanin zna da je Bog mrtav, da je smrt Boga konačan i neopoziv događaj, i da Božja smrt aktualizuje u našoj povesti novo i oslobođeno čovečanstvo”.
Altizer kaže da radikalni hrišćani veruju da je crkvena tradicija prestala biti hrišćanska. Hrišćanski ateisti žele potpuno odvajanje od većine ortodoksnih hrišćanskih verovanja i biblijski tradicije. Oni smatraju da religija koja se povlači iz sveta, se takođe udaljava od istine. Altizer kaže: „Mi ne smemo tražiti sveto govoreći `ne` radikalnoj profanosti našeg doba, već govoriti `da` tome.“
Kršćanski ateisti smatraju da je postojanje Boga smetnja napretku. Altizer piše da je Bog neprijatelj ljudi zato što čovečanstvo ne može dostići svoje pune potencijale sve dok Bog postoji. Paul van Buren, teolog smrti Boga, kaže da je reč Bog po sebi „ili besmislena ili obmanjujuća”. On tvrdi da je nemoguće uopće razmišljati o Bogu. Colin Lyas, profesor filozofije na Univerzitetu Lankaster, kaže da hrišćanski ateisti traže odgovore koji će učiniti život podnošljivim u ovom svetu, ovde i sada, i koji će usmeriti pažnju na socijalne i druge probleme ovog života.
Žižek ceni hrišćanstvo zato što u njemu ima filozofije. On smatra da hrišćanski ateizam može da bude putokaz i znak prave vere (prave filozofije), zbog toga što je već samo rano hrišćanstvo u okviru religija predstavljalo neku vrstu ateizma.
U Protestantskoj crkvi Holandije, 1 od 6 sveštenika su agnostici ili ateisti. Velečasni Klaas Hendrikse, protestantski sveštenik iz Holandije, je opisao Boga kao „reč za iskustvo, ili ljudsko iskustvo“.
Ernst Bloh (nem. Ernst Bloch; Ludvigshafen, 8. jul 1885 – Tibingen, 4. avgust 1977) je bio nemački filozof, osnivač filozofije utopizma. Predmet Blohovih istraživanja bila je nada u utopijski bolji svet.
Dela
Duh utopije
Subjekt-objekt
Nasljeđe ovog vremena
Tomas Minzer kao teolog revolucije
Sloboda i poredak
Avicena i Aristotelova ljevica
Princip nade
Tragovi
Ateizam u hrišćanstvu
Tubingenski uvod u filozofiju
Bloch, Ernst, njemački filozof (Ludwigshafen, 8. VII 1885 – Tübingen, 4. VIII 1977). Profesor na sveučilištima u Leipzigu i Tübingenu. Oblikovao je svoju filozofiju u novokantovskome okružju, osobito pod utjecajem Maxa Webera i Georga Simmela. Poslije se približio marksizmu, da bi se svojim opusom i literarnim stilom profilirao kao osebujan ali dosljedan marksistički mislilac. Svojim spisom Duh utopije (Geist der Utopie, 1918) na nov je način artikulirao i produbio ideju utopijskoga. Taj motiv Bloch je shvatio kao jednu od bitnih dimenzija ljudskoga opstanka, koji je bitno nedovršen i otvoren spram novoga i mogućega, a najavljuje se ponajprije u umjetnosti i uopće u čovjekovu duhovnome stvaranju. Sustavnu obradbu toga motiva dao je u trosveščanome spisu Princip nada (Das Prinzip Hoffnung, 1959), nazvanome i „enciklopedijom anticipirajuće svijesti“, u kojem temelj utopijskoga elaborira kao nadu, koja nije tek afekt, nego je utemeljena u bitku samome. Važnija djela: Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo (Naturrecht und menschliche Würde, 1961), Ontologija još-ne-bitka (Ontologie des Noch-Nicht-Seins, 1961), Tübingenski uvod u filozofiju (Tübinger Einleitung in die Philosophie, 1963), Experimentum mundi (1975).
MG139 (N)