ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Misliti savremenu demokratiju - eseji, pisma, intervjui / Adam Mihnjik






Sadržaj:
NA DESETU GODIŠNJICU IMERVENCIJE
(Praško proleće posle deset godina)
OPASKE O OPOZICIJI I SITUACIJI U ZEMLJI
O OTPORU
(Pismo iz Bjalolenke)
U IME OPROŠTAJA...
(Povodom desetogodišnjice uvođenja ratnog stanja)
KOMUNIZAM, CRKVA I VEŠTICE
(Razgovor Mihnjik — Kolakovski)
DA LI GUSKE MOGU SPASITI GRAD?
BERLINSKE ŠETNJE
NA IVICI CRNE RUPE
POSTKOMUNIZAM - KRAJNJE ČUDNA EPOHA
(Razgovor Mihnjik — Havel)
ČITAJTE HITLERA, ČITAJTE STALJINA
ANTIKOMUNIZAM S LJUDSKIM LICEM
STALJIN
DA LI NAM PRETI POVRATAK KOMUNIZMA?
ĐAVO NAŠEG DOBA
POBUNA I ĆUTNJA
CASUS ADAM MIENJIK (Pogovor Biserke Rajčić)



Adam Michnik (poljski izgovor: [ˈadam ˈmixɲik]; rođen 17. listopada 1946.) poljski je povjesničar, esejist, bivši disident, javni intelektualac, kao i suosnivač i glavni urednik poljskih novina Gazeta Wyborcza.

Odgojen u obitelji predanih komunista, Michnik je postao protivnik poljskog komunističkog režima u vrijeme partijskih antižidovskih čistki. Bio je zatvoren nakon ožujskih događaja 1968. i ponovno nakon uvođenja izvanrednog stanja 1981. Prozvan je `jednim od najpoznatijih poljskih političkih zatvorenika`.[1]

Michnik je odigrao presudnu ulogu tijekom poljskih okruglih stolova, na temelju kojih su komunisti pristali raspisati izbore 1989., na kojima je pobijedila Solidarnost. Iako se povukao iz aktivne politike, `zadržao je utjecajan glas kroz novinarstvo`.[2] Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, uključujući Legiju časti i Europljanin godine. On je također jedna od 25 vodećih osoba u Komisiji za informiranje i demokraciju koju su pokrenuli Reporteri bez granica.[3] Godine 2022. dobio je nagradu princeze od Asturije u kategoriji `Komunikacija i humanističke znanosti`. [4] Poljubio je princezu od Asturije kada je primio svoj certifikat.

Obitelj
Adam Michnik rođen je u Varšavi, Poljska, u obitelji komunističkih aktivista židovskog podrijetla.[5] Njegov otac Ozjasz Szechter bio je prvi sekretar Komunističke partije zapadne Ukrajine, a majka Helena Michnik bila je povjesničarka, komunistička aktivistica i autorica knjiga za djecu. Njegov polubrat s majčine strane, Stefan Michnik, bio je vojni sudac 1950-ih, koji je izricao kazne, uključujući i pogubljenja, u politički motiviranim suđenjima pripadnicima poljskog antinacističkog otpora. Stefana Michnika (koji je živio u Švedskoj od 1968. do svoje smrti 2021.),[6] kasnije je Poljski institut za nacionalno sjećanje službeno optužio za zbrodnie komunistyczne (`komunističke zločine`).[7]

Polubrat Adama Michnika s očeve strane, Jerzy Michnik (rođen 1929.), nastanio se u Izraelu nakon 1957., a zatim se preselio u New York.[5]

Obrazovanje
Dok je pohađao osnovnu školu, bio je aktivan član Saveza izviđača Poljske (ZHP), u četi koju je vodio Jacek Kuroń. Tijekom srednje škole, ova posebna izviđačka grupa je bila zabranjena, a Adam je počeo sudjelovati na sastancima Crooked Circle Cluba. Nakon zatvaranja 1962. godine, uz poticaj Jana Józefa Lipskog i pod zaštitom Adama Schaffa, osnovao je diskusijsku grupu `Klub lovaca na kontradikcije` (Klub Poszukiwaczy Sprzeczności); bio je jedan i najvidljiviji vođa lijeve studentske oporbene skupine, Komandosi.[8]

Godine 1964. počeo je studirati povijest na Sveučilištu u Varšavi. Godinu dana kasnije suspendiran je jer je među školskim kolegama podijelio otvoreno pismo članovima Poljske ujedinjene radničke stranke (PZPR). Njegovi autori Jacek Kuroń i Karol Modzelewski apelirali su na početak reformi koje bi popravile politički sustav u Poljskoj.[9] 1965. PZPR zabranjuje tiskanje njegovih djela. Godine 1966. suspendiran je po drugi put zbog organiziranja diskusije s Leszekom Kołakowskim, koji je nekoliko tjedana ranije izbačen iz PZPR-a, zbog kritiziranja njegovih vođa. Od tada je pod pseudonimom pisao za nekoliko novina, uključujući `Życie Gospodarcze`, `Więź` i `Literaturu`.

U ožujku 1968. izbačen je sa Sveučilišta zbog svojih aktivnosti tijekom poljske političke krize 1968. godine. Krizu je izazvala zabrana adaptacije Kazimierza Dejmeka poetske drame Adama Mickiewicza Dziady (`Veče praočeva`) u Narodnom kazalištu. U predstavi je bilo mnogo antiruskih aluzija, što je publika pozdravila burnim pljeskom. Michnik i još jedan student, Henryk Szlajfer, ispričali su situaciju dopisniku Le Mondea, `čiji je izvještaj tada prenio Radio Slobodna Europa`.[10] I Michnik i Szlajfer izbačeni su sa sveučilišta. Nakon izbacivanja, studenti su organizirali demonstracije, koje su brutalno ugušile interventna policija i `radnički odredi`.[11]

Władysław Gomułka iskoristio je židovsko podrijetlo Michnika i nekoliko drugih disidenata za vođenje antisemitske kampanje, optužujući Židove za krizu.[12] Michnik je uhićen i osuđen na tri godine zatvora zbog `huliganskih djela`.[13]

Godine 1969. amnestirano je pušten iz zatvora, ali mu je zabranjen nastavak studija. Tek sredinom 1970-ih dopušteno mu je nastaviti studij povijesti, koji je završio 1975. na Sveučilištu Adam Mickiewicz u Poznańu, pod mentorstvom prof. Lecha Trzeciakowskog.