ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1988
Autor: Domaći
Jezik: hrvatski

U dobrom stanju. Blaga diskoloracija na koricama, kao na slici. Pečat privatne biblioteke.


Uvod u filozofiju / Branko Despot
Jezik hrvatski
Godina 1988
Zagreb : Grafički zavod Hrvatske, 1988
Fizički opis 183 str. ; 19 cm
Zbirka Biblioteka Zora ; knj. 36

Pa pokušajmo zajedno uzletjeti iz zrakopraznog vremena, u kojemu filozofija gubi dah gušeći se u vanfilozofijskom službeništvu, u njeno vrijeme, koje bi, ukoliko u njega dospijemo bilo i naše vrijeme.

Ti i ja u uzletu. Naizgled kao da letimo od mene k tebi. Hoćeš li to zvati ”uvodom”? Ako hoćeš, moraš ipak ponajprije promisliti ”nas” u letu. Promisli kako je uopće moguće biti ja. Kako je moguće da sebi samome kažeš ja, prije nego što pomisliš da jesi, jer misliš. Kako je moguće biti ti. Kako je moguće da ti imaš drugoga kojemu možeš kazati ti, na kojega i s kojim možeš misliti, kroz su-mišljenje družiti se s njim. Kako je moguća veza između ja samog i ja koje je ja jednog ti, ili kako je moguće zajedništvo. Pogledaš li tako, naš uzlet bi bio ”uvod” nas same. Ne sluti li se već tu da bi filozofirati i biti čovjek bilo jedno te isto.

Da bi se bilo na čovječji način i moglo biti zajedno, ne tek skupa, moralo bi se biti netko a ne nešto. Ali netko: ti, ja, mi, oni, tko to zapravo jest? … Nije li možda ”ja” u čovjeku, ako bi se tako moglo reći, još nesazrela tajna, u koju se možda zajedno uvodimo uvodeći se u filozofiju.

Svakako ovdje, gdje smo još zajedno, ali nismo već i svoji, moraš se barem zamisliti nad time, kako je to moguće da se spram sebe sama i spram drugog – bilo drugo čovjek, priroda ili bog – odnosiš kao spram ja. Kako si ti kao ja i svi drugi ja mogući, mnogostruko se odnoseći, tako da ti meni želiš nešto, tako da ja tebe hoću uvesti u filozofiju. Tko si ti meni, tko bi mi mogao i morao biti da ja tebe uvodim, i to u filozofiju, a ne u što drugo. U kojem bezdanu leži mogućnost toga. U matematiku bih te mogao, i eventualno po dužnosti morao, uvesti i da si mi nitko i ništa. I svako drugo znanstveno uvođenje pa i uvođenje u filozofiju kao ”kraljicu znanosti” impersonalno je i anonimno. Sve to spada u odnose rada i suradnje. Da sam ja tvoj profesor a ti moj student, ja bih tebe mogao uvesti u historiju filozofije i ostale filozofijske discipline, a da niti ti za mene ne bi bio ti, niti ja za tebe ja, niti filozofija za nas filozofija, nego bismo u tom znanstvenom pogonu ”ostvarivali” nešto u čemu bi isto tako ti mogao biti bez mene kao i ja bez tebe, a prije svega mi bez filozofije kao i ona bez nas. Već ovdje vidiš da ”uvod u filozofiju” ne može biti ništa izvanjsko. Ako ti nisi moje ja i ako ja nisam tvoje ti, onda naš uzlet nije ”uvod” u nas same. Ne uzlijećemo prema sebi nego izvan sebe. Tako nećemo zajedno stići u filozofiju nego ćemo se razići svatko u ”svoju filozofiju”.

Biti od mene k tebi, kako se čini spočetka, jest biti od mene k mome ti, biti k sebi, i ako ”ja” uvodim ”tebe”, zapravo svatko od nas uvodi sam sebe. Tako je ono sam sa-sobom-od –sebe-k-sebi pravi početak uzleta. Po pradavnoj vijesti što zbori kroz vrijeme zapovijest je čovjeku – a dolazi iz svetišta koje čuva vezu čovjeka sa svime na Zemlji: spoznaj sebe sama! Sebe u svome sopstvu, sopstvenosti, svojstvu, svojini i svojbini, koje uopće omogućuje svako ti i ja i sve tvoje, kako istovetnost samosti tako i drugost, različitost, tuđinu i ino-stranstvo. Tim riječima ”duh” svetišta govori ”duhu”-čovjeku. On ne govori umu ili razumu, duši ili srcu.

Ovaj tvoj i moj, zajednički naš ”uvod u filozofiju” utoliko je, s obzirom na nas same, samouvod ili sebe-uvođenje. Izuzetnost je filozofijskoga uvoda u tome da je on sebe-uvod. Tu nitko nikoga ne uvodi u nešto zbog nečega, radi nečega i putem nečega, nego sopstvo uvodi sebe u svoju sopstvenost kroz sebe, zbog i radi sebe, svojim putem i po svojoj sopstvenoj mjeri. Ovo i ovakovo pak uvođenje nije više nikakav ”uvod u filozofiju” nego već jest filozofiranje. Svi su pravi filozofi ”autodidakti”. U istinskoj filozofiji koja nije ”imenica” nego je ”glagol”, nema niti predšasnika a niti sljedbenika. Tu vlada zakon iznimne jednokratnosti kao i u istinskoj i pravoj ljubavi, slobodi, životu i smrti.

Branko Despot, Uvod u filozofiju, Zagreb 1988., str. 13.-17.