ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 430
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Kostas Axelos

Kostas Axelos (također napisan kao Costas Axelos; grčki: Κώστας Αξελός; 26. lipnja 1924. - 4. veljače 2010.) bio je grčko-francuski filozof.

Biografija
Axelos je rođen u Ateni 1924. u obitelji liječnika i žene iz stare atenske građanske obitelji, a pohađao je srednju školu u Francuskom institutu[5] i srednju školu Varvakeio.[6] Upisao je Pravni fakultet Sveučilišta u Ateni kako bi nastavio studij prava i ekonomije zbog nezadovoljstva filozofijom koja se predavala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ateni, ali ga nije pohađao.[7] S početkom Drugog svjetskog rata Axelos se uključio u politiku. Potom je tijekom njemačke i talijanske okupacije sudjelovao u grčkom Pokretu otpora, a kasnije iu uvodu grčkog građanskog rata, kao organizator i novinar povezan s Komunističkom partijom (1941.–1945.). Kasnije ga je desničarska vlada izbacila iz Komunističke partije i osudila na smrt. Uhićen je, ali je uspio pobjeći.

Krajem 1945. Axelos se preselio u Pariz, Francuska, na putovanje brodom Mataroa, s oko 200 drugih progonjenih intelektualaca, gdje je studirao filozofiju na Sorboni i živio većinu svog života.[8] Od 1950. do 1957. radio je kao istraživač u filozofskom ogranku CRNS-a, gdje je pisao svoje disertacije, a zatim je nastavio raditi na École Pratique des Hautes Études. Od 1962. do 1973. Axelos je predavao filozofiju na Sorbonni, a upoznao je Jacquesa Lacana, Pabla Picassa i Martina Heideggera. Njegov primarni doktorski rad iz 1959. Marx, penseur de la technique (u prijevodu Marx, Čovjek koji razmišlja kroz tehniku) pokušao je pružiti razumijevanje moderne tehnologije na temelju Heideggerove i Marxove misli i bio je vrlo utjecajan u 1960-ima, uz filozofiju Herberta Marcusea. Axelosova sekundarna teza bila je o Heraklitu i na kraju je objavljena 1962. kao Héraclite et la philosophie: La première saisie de l`être en devenir de la totalité (Heraklit i filozofija: Prvo shvaćanje bitka-u-postajanju totaliteta).

Axelos je bio suradnik, kolumnist, a potom i urednik časopisa Arguments (1956.–1962.). Osnovao je i od 1960. vodi seriju knjiga Arguments [fr] u Les Éditions de Minuit.[9] Časopis je imao veze s drugim europskim publikacijama, npr. Praxis u Jugoslaviji i Das Argument u Njemačkoj [10] i slijedio je nesektaški marksistički pristup.[11] Objavljivao je tekstove uglavnom na francuskom, ali i na grčkom i njemačkom jeziku. Njegova najvažnija knjiga je Le Jeu du Monde (Predstava svijeta), gdje Axelos zagovara pre-ontološki status igre. Zbog te aktivnosti i povezanosti s glavnim europskim intelektualcima, Axelos je igrao središnju ulogu u francuskom i europskom intelektualnom životu više od 50 godina.[8]

Filozofsko djelo
Kostas Axelos pokušao je pomiriti antičko razmišljanje Heraklita s modernim razmišljanjem Marxa, Nietzschea, Freuda, Heideggera i drugih kako bi dobio novu perspektivu na neke od problema marksizma u njegovo vrijeme. Axelos je koristio Heraklitovu filozofiju kao primarnu osnovu za procjenu djela Marxa i Engelsa. Axelos je svojim tumačenjem uloge pojmova u tumačenju svijeta pridonio rastućem interesu suvremenih istraživača za predsokratovce i općenito za starogrčku filozofiju.

Axelosovo polazište bio je argument u Marxovoj tezi da je `postajanje svijeta filozofskim u isto vrijeme i filozofsko postajanje svjetovnim, da je njegovo ostvarenje ujedno i njegov gubitak` [12] U svojoj disertaciji Marx, čovjek koji misli kroz tehniku au svom djelu Alienation, Techne i Praxis u misli Karla Marxa, Axelos se uvelike oslanja na Ekonomske i filozofske rukopise, čitajući ih uz pomoć Heideggerovih i Nietzscheovih koncepata. Istraživao je posljedice `otuđenja` u povijesti, poput učinaka podjele rada, privatnog vlasništva i kapitala, u smislu `eksternalizacije` ljudskih bića u `stranoj stvarnosti`. Axelos je pokušao povezati ove opise otuđenja i gubitka `igre` s Heideggerovim konceptom tehnološkog `uokvirivanja kao stalne rezerve [bestand]. Za Axelosa je ovo prošireno razumijevanje tehnologije postalo načinom ispitivanja i modernog društva i marksizma[13]

Po uzoru na svog učitelja Heideggera, koji je koristio poetski stil filozofije, Axelos je često koristio kontinuirani tok aforističkih iskaza kako bi povezao fenomene, pokušavajući osluškivati `igru svijeta`. Koristeći ovu metodu za približavanje `horizontima svijeta`, Axelos razotkriva `mitološke elemente` marksizma i posebno kritizira tendencije prema metanaraciji koju smatra nihilističkom i antropocentričnom. Axelosova dva doktorska rada i njegova knjiga Towards Planetary Thinking (1964.) složeni su kao trilogija — The Unfolding of Errance.

Axelos se nastavio baviti suvremenim razmišljanjem i globalnim svijetom u nastajanju nastojeći otkriti ` nevidljivi horizont koji okružuje sve stvari` (1964.), dalje usavršavajući svoju metodu kao kontinuirano lutanje kroz rascjepkanu `cjelovitu` koja okružuje suvremena ljudska bića. Da bi opisao ovo stanje `biti-u-postajanju`, Axelos koristi izraz `igra .` To je temelj druge Axelosove trilogije pod naslovom Rasplet igre (`Le deploiement de jeu`), koja uključuje knjige: Igra svijeta (1969.), Prema etici problematike (1972.) i Prilog logici (1977).

Konačno, Axelosova treća trilogija nosi naslov The Unfolding of an Investigation, a sastoji se od knjiga: Arguments of an Investigation (1969), Horizons of the World (1974) i Issues at Stake (1979). Upotrijebivši i Marxa i Freuda, Axelos nije bezbrižno odbacio njihove argumente unatoč pokušaju da `oslobodi vitalne snage` u njima (1964.), kao što njegova autobiografija bilježi: `ostaje ponovno pitati, ekstrapolirati marksističke i frojdovske intuicije` ( 1997). Fokus pretraga i dalje je `set-igra setova`, posebno u kontekstu rasprava o `kraju povijesti`. Ovo je ponovno izraženo na sljedeći način: `Budući da je sve rečeno i proturječeno posebnim jezikom, uglavnom metafizičkim jezikom filozofije i jezikom antifilozofije koji podriva metafizičko, postoji li još nešto smisleno za reći, i u čemu Jezik?` (1974).

Nakon završetka treće trilogije, Axelos je objavio Otvorene sustave (1984.) kao proširenje koncepata koje je dotad koristio za `razotkrivanja u svijetu `sa sredstvom za snimanje i pisanje` različitih i golemih `lutanja` otvoreni svijet`, tj. ono što nije pri ruci već ono što `preplavljuje više ljudi i više povijesnih društava`.

Axelosovi tekstovi gotovo su svi napisani kao metafilozofski epilozi s namjerom da ne `pasivno podnosimo svoje vrijeme: istraživanja koja smo pokrenuli zahtijevaju od nas da gledamo i vidimo i blizu i daleko` (1997.). Konačni cilj bio je napisati `u govoru poetičan i promišljen, žarki život` (1997).

Otvoreni marksizam
Axelosov pristup razmišljanju i filozofiranju može se nazvati `otvoreni marksizam`, izraz koji je sam Axelos koristio.[14] Međutim, Axelos je identificirao aspekte modernog tehnološkog mišljenja koje treba kritizirati unutar Marxovih tekstova, što ga je dovelo do čitanja Marxa kao vrhunske figure zapadne metafizike (usporedno s Heideggerovom procjenom Nietzschea).[15] Otvoreni marksizam je stoga pokušaj transcendiranja političko-ideološke uloge marksizma i umjesto toga `postavljanja plodonosnih pitanja i demistificiranja `postojećih spoznaja`.`[16] Axelos je naglasio da se sve vrste djelovanja - političke ili druge - ne mogu definirati a priori . Axelosova misao pokušava dovesti u pitanje sve oblike zatvorenosti i oblik je teorije otvorenih sustava (za razliku od teorije zatvorenih sustava). Na drugom mjestu to je nazvao `planetarnim razmišljanjem` (1964.).

Koncept `igre`
Axelos koristi pojam `igre` (le jeu) i kao ontološku kategoriju (`sustav sustava`) i kao etički ideal za neotuđeno društvo. Axelos tvrdi, slijedeći Marxa, da se suprotnost između rada (nužnosti) i igre (slobode) treba ukinuti, ali priznaje da bi to bila i konkretna i ontološka `svjetska igra` (le jeu du monde) ili greška.[ 17] On također tvrdi, slijedeći Heideggera, da je igra smisao Bića koji je u modernom svijetu zaboravljen (zaborav Bića). Kritizirajući pretjerano determinističke prikaze globalizacije, na primjer, Axelos tvrdi da je to proces stvaranja svijeta (mondijalizacija) koji je otvoreniji za transformaciju nego što klasični marksistički teoretičari često priznaju.[18] Relacijski aspekt igre je ono što povezuje ljudsku aktivnost s aktivnošću svijeta, te različite sustave ljudskog života (magiju, mitove, religiju, poeziju, politiku, filozofiju, znanost) zajedno i sa svijetom.[19] Dakle, igra za Axela nije nimalo dječji poziv.