Cena: |
1.790 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 432
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Predmet knjige Mimesis je tumačenje stvarnosti u književnom prikazivanju ili „podražavanju“ u zapadnoj književnosti. Knjiga se sastoji iz dvadeset nezavisnih studija koje se bave tekstovima iz vremenskog perioda od preko tri milenijuma. Predstavlja istoriju realizma od Homera do Džemsa Džojsa i Virdžinije Vulf, zasnovanu na stilističkim analizama pojedinih odlomaka.
Auerbah je termin mimesis preuzeo od Platona, kod kojeg je upotreba ovog termina ograničena na umetnost. Mimesis kao estetska kategorija preuzeta iz grčke filozofije označava podražavanje, reprodukciju i odnosi se na realizam u širem značenju te reči. Njegovo shvatanje pojma mimesis bliže je Aristotelovom tumačenju kao podražavanje biću stvari.
Auerbah je značenje pojma realizam veoma proširio. Realizam kod njega nije više pojam književne istorije već poetike, važeći za sva vremena. Mimesis je imanentna osobina književnosti. Preko stilske analize odabranih tekstova pokazao je kako se shvatanje o podražavanju odnosno realnosti menjalo kroz vreme. U polje ispitivanja realizma uvodi i Džemsa Džojsa i Virdžiniju Vulf čime se približio shvatanjima francuskog marksističkog mislioca Rožea Garodija o „realizmu bez obala“.
Po Auerbahu Homerov i starozavetni realizam konstitutivno su uticali na evropsku prezentaciju stvarnosti. Oba ova stila, Homerov i starozavetni, predstavljaju tačku od koje kreće u ispitivanju kako je stvarnost prikazivana u zapadnoj književnosti.
Mimezis je Auerbahovo centralno teorijsko delo, nastalo u egzilu gotovo bez pomoćne literature, i sastoji se iz devetnaest eseja – docnije je dodat esej o Servantesu – o tranzicijama antičkog, hrišćanskog i modernog realizma Homera, Biblije, Avgustina, Dantea, Šilera, Flobera, Zole ili Džojsa. Odsustvo kritičke literature nagnalao je Auerbaha da se obrati papskom nunciju Ronkaliju, potonjem papi Jovanu XXIII, da odobri pristup manastirskoj biblioteci u Galati. U njoj se nalazi kompletan primerak patrističke edicije J. Migne. Upravo u toj biblioteci nastao je rukopis Mimezisa.
Epohalno delo pisano u opšterazumljivom egzoteričko-pedagoškom stilu, a koje se direktno obraća čitaocima „ujedinjenim u naklonosti ka zapadnoj istoriji“. Ko Auerbahovo delo studiozno čita, uočiće da su filologija i istorija fundamentalni elementi njegovog mišljenja. Polazna Auerbahova doktrina je Vikoova filozofija istorije, po kojoj od ljudske volje zavisi istorija naroda i jezika, mitova i običaja, prava i politike. Drugi ključni momenat u Auerbahovoj teoriji je Aristotelovo učenje o mimezisu, primenjeno u društvenoj praksi. U mimezisu se reflektuje mišljenje i delanje kao proces svesti. Otuda mimezis nema početak, budući da je još in statu nascendi prisutan, ukoliko čovek kao generičko biće saznaje i proizvodi. Mimetički procesi otuda ne mogu da budu konačna rešenja, jer se razvijaju kroz postojani istorijski proces.
Erih Auerbah (nem. Erich Auerbach; Berlin, 9. novembar 1892 — Volingford, 13. oktobar 1957),bio je predavač, teoretičar i istoričar književnosti.[1]
Biografija
Doktorat iz filologije stekao je na Univerzitetu Grajsvald, Nemačka, 1921. godine i radio kao bibliotekar u Pruskoj državnoj biblioteci. Svoj naučni rad je započeo u nemačkom univerzitetskom gradu Marburgu. Zbog prilika u predratnoj Nemačkoj, poput svog kolege Lea Špicera, preselio se u Tursku. Predavao je romansku filologiju na Državnom univerzitetu u Istanbulu od 1935. do 1947. godine. Zatim odlazi u SAD. Tamo će provesti izvesno vreme na Prinstonskom univerzitetu. Posle toga prelazi na prestižni Jel univerzitet u Nju Hejvenu na kome ostaje do smrti....