Cena: |
Želi ovaj predmet: | 6 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2001
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Nova, nekorišćena
Ogled o poreklu jezika : gde se govori o melodiji i muzičkom podražavanju / Žan-Žak Ruso ; tekst priredio i predstavio Žan Starobinski ; prevela s francuskog Dušanka Točanac Milivojev
Jezik srpski
Godina 2001
Izdavanje i proizvodnja Sremski Karlovci ; Novi Sad : Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2001 (Novi Sad : Budućnost)
Fizički opis 254 str. ; 18 cm
Drugi autori - osoba Starobinski, Jean
Točanac-Milivojev, Dušanka
Biblioteka Elementi ; 45
Prevod dela: Essai sur l`origine des langues, où il est parlé de mélodie et de l`imitation musicale / Jean-Jacques Rousseau
Hrpt. stv. nasl.: Ogled o poreklu jezika
Str. 5-39: Uvod / Žan Starobinski
Napomene: str. 181-243
Bibliografija: str. 247-251 i uz tekst.
Predmetne odrednice
Rousseau, Jean-Jacques, 1712-1778
Filozofija jezika
Filozofija muzike
Ogled o poreklu jezika je esej Žan-Žaka Rusoa objavljen posthumno 1781. godine. U ovom tekstu Ruso izlaže narativ o počecima jezika, koristeći sličnu književnu formu kao u drugoj Raspravi. Rusoova glavna dela nastavljaju se ovim radom koji Rusoovu lingvističku i muzičku teoriju smešta u njegov širi filozofski sistem.
Ruso piše da se jezik (kao i ljudska rasa) razvio u južnim toplim klimama, a zatim migrirao na sever u hladnije klime. U svom početku, jezik je bio muzički i imao je emocionalnu moć za razliku od racionalnog ubeđivanja. Međutim, hladnija klima na severu lišila je jezik njegove strastvene karakteristike, izobličavajući ga do sadašnjeg racionalnog oblika. U kasnijim poglavljima, ovaj odnos se takođe razmatra u smislu muzike, na način koji rezonuje sa zapažanjima koja Ruso iznosi u svom Pismu o francuskoj muzici iz 1753. godine.
“Sposobnost govora izdvaja čoveka od životinja. Jezik čini da se narodi međusobno razlikuju; ne može se znati odakle je neki čovek pre nego što progovori… pošto je jezik prva društvena institucija, on duguje svoj oblik samo uzročnicima koji dolaze iz prirode. […] Čim je jedan čovek prepoznao drugog čoveka kao biće koje oseća, koje misli i koje je slično njemu, želja ili potreba da mu saopši svoja osećanja i svoje misli primorala ga je da potraži sredstva za to.” Žan-Žak Ruso