Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1986.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Krug na četiri ćoška: demonijačka rasprava o okultnom poreklu pitagorejskih utopija propraćena ponoćnim razgovorima dvojice pitagorejskih disidenata sa pridodatim epilogom i iscrpnim bibliografskim komentarom i dovoljnim brojem dijagrama i nacrta / Bogdan Bogdanović
Beograd 1986. Tvrd povez, zaštitni omot, ilustrovano, 672 strana.
Knjiga je veoma dobro / odlično očuvana.
V8
Za knjige Bogdana Bogdanovića kažu da su uvek izvan uobičajenih serija. Doista, pisac se i ovog puta upustio u gotovo neverovatnu avanturističku potragu zaokultnim obrascima utopijske svesti. Zabasao je u pradavne demonološke spekulacije orfejaca i pitagorejaca koji su verovali da njihov liturgijski znak — kyklos tetragonos, opisan oko zajednica, gradova, država — može garantovati rajsku sudbinu na zemlji ili, utešno, bar na nebu. Dalje pretrage vodile su ka Sokratu i Platonu (na čijim se neimarskim kružnoćoškastim idejama Bogdanović zadržava s posebnim zadovoljstvom), da bi se zatim nastavile, i preko neopitagorejaca, gnostičara i manihejaca pristigle do Jovana Bogoslova, Avgustina, Al-Mansura, pa i do Dantea, do Filareta, Mora, Rablea, Stiblina, Roberta Bertona, sve do Svifta, do baroknih crtača i vojnih graditelja i, najzad, i do socijalista utopista.
U neobičnom i riskantnom poduhvatu, Bogdanoviću je svakako pripomoglo i lično graditeljsko »mistično iskustvo«, ali mu je na ruku išla i njegova šokantna imaginacija, uvek spremna da bez ostatka razoruža skepsu čitaočevu. Primamo, tako, kao nešto sasvim prirodno, kad Bogdanović bez ustručavanja protegne diskurs »o okultnom poreklu pitagorejskih utopija« na dve i po hiljade godina i, još od prvih stranica svoje knjige, uvede u dijalog dvojicu konspirativnih beogradskih ponoćnih šetača, pitagorejce u dijaspori, razočarane pitagorejce, doduše. Jedinstveni tractatus daemoniacus, među čije paragrafe nisu slučajno zalutali ni Rable ni Svift, naseljen je ne samo ličnim autorovim jezičkim drskostima, već i tajanstvenim, ali na svoj način i mudrim metalingvističkim demončićima koji, kao što znamo, obično prate njegove tekstove i izlaganja. Pa i to je razlog, pored ostalog, što se ova zapanjujuća knjiga nekom drugom i drukčijem, ili čak o neko »trećem čitanju sveta« — čita ne samo lako, već i sa retkom, ustreptalom radoznalošću.